Prvog dana u tjednu rano ujutro, još za mraka, dođe Marija Magdalena na grob i opazi da je kamen s groba dignut. Otrči stoga i dođe k Šimunu Petru i drugom učeniku, kojega je Isus ljubio, pa im reče: »Uzeše Gospodina iz groba i ne znamo gdje ga staviše.« Uputiše se onda Petar i onaj drugi učenik i dođoše na grob. Trčahu obojica zajedno, ali onaj drugi učenik prestignu Petra i stiže prvi na grob. Sagne se i opazi povoje gdje leže, ali ne uđe. Uto dođe i Šimun Petar koji je išao za njim i uđe u grob. Ugleda povoje gdje leže i ubrus koji bijaše na glavi Isusovoj, ali nije bio uz povoje, nego napose svijen na jednome mjestu. Tada uđe i onaj drugi učenik koji prvi stiže na grob i vidje i povjerova. (Iv 20, 1-8)
AUTOR: p. Stjepan Fridl
Čitamo u evanđelju prvo iskustvo dvojice učenika kod praznog groba. Tu je Petar i „onaj drugi učenik“. To je, očito, Ivan. Zašto se ne spominje poimence? Ne spominje se zato, jer je on napisao ovo evanđelje. Ima li i neki drugi razlog? Drugi razlog možda je u tome što je priželjkivao da mu Isus objavi svoje uskrsnuće po njemu prepoznatljivim znakovima. Tu dotičemo zanimljivu zakonitost duhovnog života: u Božje tajne ne možemo prodrijeti vlastitim umnim sposobnostima, nego samo snagom Duha Svetoga. U svakoj sceni uskrsnih događaja vidimo istu logiku: Marija Magdalena traži Isusa, ali Isus pronalazi nju. Dvojica učenika na putu za Emaus razglabaju o prošlim tragičnim događajima, ali je Isus taj koji im rješava sumnje. Toma grčevito traži dokaze za Isusovo uskrsnuće, ali je Isus taj koji mu razrješava sumnje.
Isus je takav i danas. Traži nas. To ne znači, da smijemo sjediti skrštenih ruku, nego poput „onog drugog učenika“ aktivno sudjelovati u potrazi za znakovima. Isus i danas govori preko znakova. Uočimo neke od ovih „suvremenih znakova“. Prazan grob danas bi mogao značiti prazne crkve. Ali to može biti i varka. U svakoj crkvi uvijek ima neko od vjernika. U zadnje vrijeme sve više se javlja pojava otvorenih crkvi danju i noću s trajnim klanjanjem pred Presvetim. Vrtlar koji se ukazuje Mariji Magdaleni danas bi mogao značiti anonimne kršćane. Ali to može biti i varka. U svijetu ima mnogo vjernika koji silom prilika svoju vjeru moraju živjeti u šutnji, da ne izazovu progon za druge. Poznajemo blaženog Charles-a Foucauld-a, koji će uskoro biti proglašen svetim: bio je ponizni vrtlar u Africi, a njegove Male Sestre djeluju i u Hrvatskoj, tiho, nenametljivo, neprepoznatljivo. To su oni Isusovi učenici, često bez imena, koji poput svetog Ivana znaju prihvatiti biti „onaj drugi učenik“.
Draga Gospa, Majka Marija je bila jedna od Isusovih „drugih učenica“. Kad ga je jednom tražila pa su Isusu javili da ga traži njegova majka, Isus ju je „spustio“ na nivo učenice. Neka nas ona, Djevica vjerna, nauči da smo svi mi dragi Isusovi učenici, bili mi na prvom, drugom ili zadnjem mjestu po vrednovanju ovoga svijeta.
