Čitamo u evanđelju Zaharijev hvalospjev u kojem hvali i slavi Boga koji je ispunio ne samo njegov najdublji i najskrovitiji san da mu se rodi sin, nego i izabranog naroda, dapače čitavog svijeta da se pojavi Mlado sunce s visine. Zaharija govori i o svom sinu, ali on zapravo opjevava Isusa, koji već sjaji u utrobi svoje Majke, tu je, živ je, dolazi. Zasad ga još nitko nije vidio, ali svi osjećaju da se neki izvanredni događaj sprema, božanska novost već titra u zraku, sveta Tri Kralja već se spremaju na put, jer im je zvijezda već naznačila vrijeme i mjesto gdje će se ta novost dogoditi, gdje će zasjati Mlado sunce.

         Isus je takav i danas. Katkad imamo dojam kao da se Isus skriva. Slutimo da je tu, ali ga ne vidimo. Osjećamo toplinu u zraku, ili u srcu, ali kao da još ne vidimo zrake sunca. Vjerujem da je to iskustvo većine nas u ovim teškim vremenima. Možda se pitamo, gdje je Isus, zašto ne pokaže svoje sjajno, božansko, snažno lice? A on sigurno nas promatra s ljubavlju, možda sa smiješkom iz svog skrovišta i čeka da ga zazovimo pjesmom, s oduševljenjem Zaharije, koji je po znakovima prepoznao da je Bog ispunio svoja obećanja te nam poslao otkupitelja.

         Draga Gospa, Majka Marija također čeka da zasja Mlado sunce s visine. Svakog trenutka očekuje vidjeti ona koga će roditi – Isusa i zato pjeva pjesmu zahvalnicu Bogu koji je vjeran svojim obećanjima i čiju neizmjernu ljubav osjeća. Osjeća. Neka nas ona, Majka Božje milosti, nauči kako prepoznati Božju ljubav u svakodnevnim znakovima i shvatiti da je Isus među nama i onda, ako ga možda ovaj čas ne vidimo.