Elizabeti se navršilo vrijeme da rodi. I porodi sina. Kad su njezini susjedi i rođaci čuli da joj Gospodin obilno iskaza dobrotu, radovahu se s njome. Osmoga se dana okupe da obrežu dječaka. Htjedoše ga prozvati imenom njegova oca — Zaharija, no mati se njegova usprotivi: »Nipošto, nego zvat će se Ivan!« Rekoše joj na to: »Ta nikoga nema od tvoje rodbine koji bi se tako zvao.« Tada znakovima upitaju oca kojim ga imenom želi prozvati. On zaiska pločicu i napisa: »Ivan mu je ime!« Svi se začude, a njemu se umah otvoriše usta i jezik te progovori blagoslivljajući Boga. Strah obuze sve njihove susjede, a po svem su se Gorju judejskom razglašavali svi ti događaji. I koji god su čuli, razmišljahu o tome pitajući se: »Što li će biti od ovoga djeteta?« Uistinu ruka Gospodnja bijaše s njime.(Lk 1, 57-66)
AUTOR: p. Stjepan Fridl, glavni urednik
Čitamo u evanđelju o rođenju Ivana Krstitelja, na radost svojih starih roditelja, na divljenje rodbini, na čuđenje susjedima. Pomislili bismo da je u ovom evanđelju glavni junak novorođeni Ivan. Međutim, ovo je evanđelje o Isusu. U pozadini svih događaja je Isus. Mogli bismo reći, da Isus čeka. On očekuje svoj čas rođenja, pa ako je Ivan predviđen kao njegov preteča, onda je morao i u događaju Isusova rođenja preteći onoga, zbog kojeg je pozvan od Boga.
Isus je takav i danas. Zna točno što hoće, zna točno kada što hoće, ali se ne žuri, ne požuruje vrijeme. Isus zna čekati. Mi ljudi smo često nestrpljivi, ako što zaželimo, to bismo htjeli odmah imati ili ostvariti. Time obično gubimo ljepotu radosti. Psihologija kaže da je radost zapravo vrhunac napetosti iščekivanja. U iščekivanju raste želja, predokus ispunjenja. To vrijedi i za naš duhovni život. Katkad bismo željeli dobiti neku milost, neko čudo odjednom, a onda se ljutimo na Isusa kad nam ne ispuni želju. Treba shvatiti da on bolje zna kad je vrijeme „dolaska na svijet“, da se rodi u našoj duši. Naše je da i mi znamo čekati i unaprijed se radovati njegovu dolasku.
Draga Gospa, Majka Marija znala je čekati ne samo da se mali Isus rodi, nego je strpljivo čekala i na to, da se pokaže tko je on. Isus za vrijeme djetinjstva nije činio čudesa. On je pokazao svoju božansku moć tek na svadbi u Kani Galilejskoj. Marija je za tu objavu Isusova božanstva morala čekati trideset godina. Neka ona, Majka Kristova, nauči nas kako sa strpljivom ljubavlju, ali budnom željom čekati Isusov dolazak.