Drugi vatikanski sabor poziva na svetost sve članove Crkve: laike, klerike i redovnike. Svatko je pozvan ostvarivati svetost u svojemu staležu. Svetkovina Svih Svetih želi nam jasno posvijestiti da smo svi pozvani na svetost, a to znači da kao kršćani što savršenije ostvarujemo ljubav prema Bogu i bližnjemu.
Duh Sveti je posvetitelj koji omogućuje da rastemo u prijateljstvu s Bogom i s ljudima. Bog nam daje svoje darove kao sjeme, a na nama je da činimo ono najbolje kako bi sjeme donijelo plod. Bog će sve učiniti za nas, ali ništa umjesto nas. Voli nas bezuvjetno i raduje se našemu napretku. Biti svet ne znači biti savršen, bez grijeha, nego težiti da se svakodnevno usavršujemo.
Prvoga dana mjeseca studenog Crkva slavi svetkovinu Svih Svetih. Sjeća se svih svojih pokojnika koji su postigli cilj: došli su u nebo. Članak vjere: “Vjerujem u općinstvo svetih” uključuje svijest o zajedništvu Crkve: ove na zemlji i proslavljene na nebu. Na zemlji Crkva slavi one koji su u nebu, a moli za one koji su u čistilištu. Oni pak u nebu i čistilištu mole za nas na zemlji, pomažu nas svojim zagovorom. Sve je to jedna Crkva: zemaljska i nebeska.
„Čovjek bez vjere putnik je bez cilja, pitalac bez odgovora, natjecatelj bez pobjede i umirući bez utjehe“ poručuje sveti Augustin koji je nakon obraćenja u teškim životnim trenutcima ponavljao: „Ako su mogli ini i ine (sveti!), zašto ne bi mogao i ti, Augustine?“ Odvažio se i uspio. Ako je Augustin ostvario svetost, zašto ne bismo mogli i mi? Na tom nas putu ohrabruje sveti Pavao: Sve možemo u onome koji nas jača, a to je Krist. Valja donijeti odluku, onda sve postaje lako i ostvarivo, jer: „Od svih putova što vode u nebo, meni se čini najkraćim, najlakšim i najpouzdanijim onaj kojim čovjek ide ispunjajući svoje svakodnevne dužnosti.“ (P. Barbarić).
Sveci su imali svojih mana i nedostataka. Ali njihova ljubav prema Bogu bila je jača od osobne nesavršenosti. Ta ih je ljubav vodila u duhovnom rastu tako da su mogli biti nositelji Božjega svjetla u svijetu. Među njima su i naši djedovi i bake koji su nas učili prve molitve. Ondje su i naši roditelji koji su nas s ljubavlju odgajali i osobnim primjerom svjedočili nam vrijednosti kršćanskog života.
Tko s Bogom prijateljuje, sam postaje svet, jer Bog je svet, a sveci su odsjaj njegove svetosti. Kršćani su pozvani u svakodnevnom životu svjedočiti i posredovati Božju svetost. Oni su svjetiljka koja drugima svijetli do cilja. Svetost je duši ono što je zdravlje tijelu. I zato biti svet znači: biti slobodan od grijeha.
Nije li ovo trenutak da si slaveći svetkovinu Svih Svetih postavimo pitanje: Jesam li ja svet/a? Idem li prema cilju, a to je Nebo, ili srljam prema stranputici?
I još nešto. U nebu je proslavljena naša Majka Marija kao najblistavija zvijezda vodilja. Dala nam je primjer i pokazala put u puninu života. Nasljedujmo je!
Sve vas srdačno pozdravljam!
Vaš p. Stjepan Fridl