Terezija se rodila kao deveto dijete Martina i Marije-Azelije Guérin 2. siječnja 1873. Imala je divne roditelje, ali toplinu majčina srca nije dugo uživala jer je izgubila dragu majku već 28. kolovoza 1877., a tada nije imala još ni 4 godine.
Prvi kršćanski odgoj Terezija je primila od majke, a i otac je u tome imao također aktivnu ulogu. Terezija je o svome ocu posvjedočila: “Dosta mi je bilo promatrati mog oca kod molitve pa da vidim kako se mole sveci.”
Prije Terezijina ulaska u Karmel valja spomenuti njezinu tešku bolest. Razboljela se baš na Blagovijest 1883., a ozdravila ju je, nasmiješivši joj se, Naša draga Gospa od Pobjede. Željela je postati redovnica; budući da je bila odviše mlada, Terezija je s ocem poduzela hodočašće čak u Rim, a i posjet papi Leonu XIII. da bi joj on dopustio ulazak u Karmel u dobi od 15 godina. Papa ju je kod jedne audijencije – gdje je bio upriličen susret s njime – uputio na redovit put preko mjesnih crkvenih poglavara u njezinoj biskupiji, što ju je nemalo razočaralo, ali ne i slomilo. Dobivši dopuštenje od mjesnoga biskupa, Terezija je napokon 9. travnja 1888. ušla u Karmel u Lisieuxu, ustrajavši u njemu sve do svoje svetačke smrti 30. rujna 1797. Ušla je u samostan s nakanom da bi spašavala duše i molila za svećenike.
Tereziju od Djeteta Isusa papa Pio X. naziva Najvećom sveticom modernih vremena. Spomendan na tu divnu dušu slavi se početkom listopada. U autobiografskom djelu: Povijest jedne duše zrcali se sva ljepota i čistoća Terezijinog plemenitog srca.
Ostajemo zadivljeni i uvijek s novim pitanjem: što je to tako privlačno u liku i životu te redovnice koja je doživjela tek 24 godine života, a 9 godina redovništva? Nikada nije napuštala samostanske zidove, a uz velikog misionara Franju Ksaverskog postala je zaštitnica misija. Nije pisala učena teološka djela, a proglašena je naučiteljicom Crkve.
Crkveno je pravo tražilo da za kanonizaciju prođe pedeset godina od smrti, ali je u slučaju Male Terezije papa Benedikt XV. odredio drugačije. Samo 26 godina nakon njezine smrti papa Pio XI. proglašava je 1923. blaženom, a 1925. uvrstio je u popis svetaca.
Nije li tajna njene slave i duhovne snage možda u tome što je napisala, a životom posvjedočila: "da je sva sreća na zemlji sakriti se"? U svom dnevniku piše: Ostanimo daleko od svega onoga što sjaji, ljubimo svoju malenost, pa ćemo biti siromašni duhom i Isus će doći po nas. On će nas preobraziti u plamen ljubavi... Pred njezinom malenošću, ali veličinom duha, zastadoše zadivljeni i velikani poput znamenitih teologa Rahnera i von Balthasara.
Od ranog djetinjstva Mala je Terezija gajila posebnu pobožnost prema Majci Božjoj. Često je molila pred kipom Gospe od Osmijeha. Kad je Terezija imala četiri i pol godine, umrla joj je majka. Gospa, koju su u obitelji veoma štovali, preuzela je ulogu majke.
Neka nas Mala Terezija nauči kako se u malenosti pred Bogom i ljudima postaje velik!
