Današnjom svetkovinom: Marijinom proslavom u nebu ispovijedamo svoju vjeru da nećemo u smrti nestati, pasti u bezdan nego u majčinsko krilo u kojim ćemo nastaviti živjeti za svu vječnost. U smrti dolazimo pred Boga kao cjelovita osoba, dušom i tijelom; naravno, s preobraženim, produhovljenim tijelom.
Ovo propadljivo tijelo će istrunuti. Međutim naša će osoba, koja se kroz ovo tijelo izražava i očituje, biti uzeta u Božju slavu. Kad u smrti k Bogu prispijemo tijelom i dušom, to znači, da je u Bogu otkupljeno sve što smo doživjeli u ljubavi i radosti, boli i trpljenju. Nebo nije mjesto, nego stanje, stanje ushićenja zbog susreta s Ocem dobrote, Ostvarujući ljubav u svakodnevnom životu bit ćemo za navijeke uronjeni u Ljubav, a ta je Ljubav Bog.
Na svetkovinu Marijinog uznesenja na nebo u evanđelju susrećemo Mariju na njezinom povijesnom pohodu iz nazaretskog doma Elizabetinoj kući. Uz blagoslovni pozdrav „Šalom!“ – mir tebi, na pragu Zaharijinog doma, upita Marija Elizabetu „Kako si?“ U riječi Šalom, krije se značenje: Kako si? Razdragana Elizabeta zaboravlja sebe i svoje poteškoće; iznenađena, ali ispunjena radošću progovara: Blagoslovljena ti među ženama, i blagoslovljen plod utrobe tvoje!
Marija u nebu proslavljena danas i nama dolazi ususret; pozdravlja nas i pita onako majčinski, blisko, toplo: „Kako si?“
Želi vidjeti i čuti glasove radosti i nade, ali i tjeskobe i žalosti svoje djece. „Kako si?“, pita nas majka, koja dobro znade da je ljudski život kao putovanja na nemirnom moru, gdje nije uvijek lako biti i izdržati. Puno je oluja, tama, noći, izazova, pitanja, ponuda, patnja, nepravdi, rana na duši i tijelu. U takvim trenucima, voda zna doći do grla. U svim tim trenucima beznađa valja zazvati nju Zvijezdu mora, da nas uvede u luku spasa.
Marijo, Majko, ti imaš srce čisto, srce koje ljubi. Ti si zaštitnica naša. Rado te zovemo Kraljicom i majkom našom. Znamo da voliš sve ljude i da si u najtežim vremenima pokazala koliko voliš narod hrvatski.
Budi uz nas, budi s nama. Potakni srca koja nemaju svjetlo vjere za vječna dobra, da upoznaju tvoga sina Isusa, spasitelja i prijatelja svih ljudi. Budi nam pred Bogom zagovornica i posrednica milosti; štiti naše obitelji, djecu i mladež.
Budi nam uzor, budi nam zaštita, budi majka naše Crkve i Kraljica svih Hrvata. Ako nas pitaš „Kako smo?“ odgovorimo iskrenim srcem djeteta: Majko, Tvoji smo! Dobri smo, ali i slabi.
Pomozi nam da budemo bolji. Kličemo ti s pjesnikom Vladimirom Nazorom: „O, kućo zlatna, o zvijezdo mora, o kulo bjelokosti... Ostani tmurnim nad morem našim, ti Majko od milosti!
Sini nad nemirnim morem naših oluja, ti Majko od ljubavi, ti Kraljice Hrvata!
— p. Stjepan Fridl, DI, glavni urednik
