Vidjeti Bogočovjeka kako kleči pred običnim ribarima i pere njihove prljave noge, može se sukobiti s našom predodžbom o Bogu koji je velik i svet.
To je slika ljubavi našega Boga, Boga koji nije daleko od nas, on je s nama, naginje se nad nas poput majke nad svoje malo dijete, da vida naše rane, naše strahove i tjeskobe i uvijek nanovo čisti od naših grijeha i krivnje. Tu ljubav ne može zaustaviti nitko i ništa: ni Judina izdaja, ni Petrova zataja, kukavički bijeg učenika, ni križ, pa čak ni smrt. Božja je ljubav jača nego sve slabosti i tragedije.
Danas nam je potrebna upravo ova dimenzija Božje ljubavi. Danas, kad živimo u svijetu koji je pomahnitao za veličinom, slavom, bogatstvom, uspjehom; danas, kad nam se čini da zlo zauzima maha sve do sotonskih dimenzija: terorizam, ratovi, ubijanja nevinih, bolesti, prirodne katastrofe... Hvata nas užas moći tame. Promatrajući Božju ljubav u činu pranja nogu svojim učenicima, smijemo vjerovat da je ta ljubav jača od svih zala. Možemo reći: naš Bog je «neizlječivo zaljubljen u čovjeka» i tu njegovu ljubav ništa ne može zaustaviti da i dalje ljubi čovjeka.
Drugi događaj Velikog četvrtka jest ustanovljenje Presvete euharistije. Isus u svojoj ljubavi prema čovjeku, ostavlja svoju trajnu nazočnost među nama pod prilikom Kruha i Vina. Kadgod primamo svetu pričest, mi se sjedinjujemo s Isusom. Od onog prvog Velikog četvrtka, kad je Bogočovjek rekao da je zalogaj kruha njegovo tijelo, gutljaj vina njegova krv, nije bilo ni jednog časa u povijesti, bez posvećene hostije, nije bilo časa da on nije bio stvarno, vidljivo, nazočan na našoj kugli zemaljskoj. Ta trajna Isusova nazočnost garancija je da se i danas isplati biti čovjek, da se isplati živjeti, trpjeti, voljeti i umrijeti.
Isusova nazočnost u Presvetom Oltarskom sakramentu je trajna garancija da je Bog ostao nagnut nad svijetom, kao što se je Isus na Veliki četvrtak nagnuo nad svoje učenike. Isus je rekao apostolima da i oni čine slično, tj. da služe drugima, da nose i svjedoče njegovu ljubav drugima. Napose danas potreban je taj vid ljubavi: okrenutost prema malenima, nezaštićenima, progonjenima.
Dopustimo i mi, zajedno s Petrom, da se Isus nagne nad nas, nad našu savjest, nad naše grijehe, ograničenosti i slabosti i da nas opere od svih naših prljavština; neka nam podari cjelov ljubavi, da nas svojim tijelom i krvlju ispuni novim životom, životom koji živi za vječnost. Amen!
Autor: p. Stjepan Fridl
