Divnom svetkovinom počinjemo mjesec studeni: Prvoga dana slavimo Sve svete. Svet? Biti svet danas? Što to znači? Govor o svetima kao da se čini neprimjerenim u ovome vremenu punom nezapamćenih zločina, moralne katastrofe svjetskih razmjera. Ratovi, smaknuća, protjerivanje pučanstva, migracije… Pritisnut svakidašnjim iskustvom zla, čovjek je sklon zaključiti kako na ovoj zemlji nema mjesta za svece i svetost.
Tko su bili ti ljudi kojih se Crkva sjeća na svetkovinu Svih svetih? Sveci su bili ljudi kao i mi. Živjeli su u različitim vremenima, u teškim prilikama. U svojemu ponašanju i djelovanju nisu bili kao drugi ljudi. Oni su živjeli i svjedočili ono u što su vjerovali. U kriznim i opasnim vremenima stajali su iza svojega uvjerenja pa makar ih je to moglo stajati i života.
Na svetkovinu Svih svetih Crkva se sjeća ne samo priznatih, kanoniziranih osoba, nego i toliko drugih, bezimenih, jednostavnih ljudi, čija su se imena izgubila u sivilu prošlosti, ali nipošto nisu nestala u Božjemu sjećanju i ljubavi. Toliki su ljudi umrli mučeničkom smrću zato što nisu sami činiti zla djela. Uložili su vlastiti život da bi druge spasili. Valja se prisjetiti naših dragih baka, majki, očeva, djedova koji su poput svijeće izgarali na oltaru za svoju brojnu obitelj i djecu koja su im bila sva radost i davala smisao života.
Sjećamo se svih onih koji su dan započeli s molitvom pa onda išli na svoje njive, a nedjeljom u crkvu s krunicom u ruci. Sve je to zalog da možemo vjerovati kako vječno žive u zagrljaju Onoga u koga su vjerovali i imali pouzdanje u svim zgodnim i nezgodnim prigodama života.
Sveci pokazuju da je moguće biti drukčiji, da je moguće voljeti ovaj život, imati drukčije vrijednosti od onih kojima se mnogi klanjaju u ovom mondenom svijetu. Sveci svjedoče da je ljubav jača od mržnje, pravda od nepravde, dobro od zla, život od smrti.
Sveci nas pozivaju da odaberemo put svjetla, a ne tame, jer se tako zacijelo nećemo postidjeti niti izgubiti na vjetrometini blještavih ponuda koje nam svijet nudi. Na nama je odlučiti hoćemo li biti rušitelji ovoga svijeta, ili njegovi daljnji graditelji u duhu Isusove plemenitosti i nebrojenog mnoštva svetih koji su nam utrli put i pokazali smjerokaz kojim bismo trebali ići.
Na svetkovinu Sviju svetih pobudimo sjećanje na drage osobe, koje su bile dio naše povijesti, našega života, a više ih nema među nama. Nemojmo ih zaboraviti, da i sami ne budemo jednoga dana zaboravljeni. Nemojmo se bojati pustiti suzu za one koje smo voljeli i iskreno uputimo molitvu dragome Bogu za sve koji su ovdje živjeli i radili; budimo oni koji će znati uvijek se iznova sjećati dobročinstava koje su nam naši pokojni za života podarili. Nemojmo dopustiti da naši dragi pokojnici po drugi put umru, da umru u našemu sjećanju, a molimo s iskrenim pouzdanjem i željom da nađu smiraj u Božjemu, u vječnom svjetlu, u kojemu se nadamo i želimo i mi jednoga dana biti s njima.
Dok se ovih dana sjećamo dragih preminulih, molimo svete i proslavljene duše u lijepome Nebu da nas svojim zagovorom prate kod Gospodina na našemu ovozemaljskom hodočašću.
Sve Vas srdačno pozdravljam,
Vaš p. Stjepan Fridl
Foto: Pixabay
