Pred nama su dvije drage osobe kojih se spominjemo na početku i na kraju listopada: Sv. Terezija od Djeteta Isusa i sveti Alfonz Rodriguez.
«Ne ljubi nas Bog zato jer smo mi dobri; nego mi smo dobri zato jer smo ljubljeni od Boga». Kad shvatimo da nas Bog ljubi, onda smo sposobni otkriti vlastitu vrijednost i neponovljivost svoga života. Ako smo otvoreni Božjoj ljubavi, onda možemo u životu činiti čudesne stvari.
To je otkrila Terezija te piše:
«Shvatila sam da samo ljubav može činiti živima udove Crkve. Kad bi se ljubav ugasila, apostoli ne bi više mogli naviještati evanđelje, mučenici ne bi više prolijevali svoju krv… Shvatila sam da ljubav uključuje u sebi sva zvanja, da je ljubav sve. Ona grli sva vremena i sva mjesta; ljubav je vječna. Spontano sam uskliknula: O Isuse, ljubavi moja! Konačno sam upoznala svoje zvanje. Moje zvanje jest biti ljubav u srcu Crkve».
Ostajemo zadivljeni i uvijek s novim pitanjem: što je to tako privlačno u liku i životu te redovnice koja je doživjela tek 24 godine života, a 9 godina redovništva?
Terezija se rodila kao deveto dijete Martina i Marije-Azelije Guérin 2. siječnja 1873., u punoj radosti božićnoga vremena, u gradiću Alençonu, u Normandiji. Imala je divne roditelje, ali toplinu majčina srca nije dugo uživala jer je izgubila dragu majku, a tada nije imala još ni 4 godine. Od ranog djetinjstva gajila je posebnu pobožnost prema Majci Božjoj. Često je molila pred kipom Gospe od Osmijeha. Kad joj je preminula majka, sve svoje brige predala je u ruke dragoj Gospi koja je preuzela ulogu majke.
Prvi kršćanski odgoj Terezija je primila od majke, no otac je u tome imao također aktivnu ulogu. Terezija je sama o njemu posvjedočila:
“Dosta mi je bilo promatrati mog oca kod molitve pa da vidim kako se mole sveci.”
Dobivši dopuštenje od mjesnoga biskupa, Terezija je napokon u ponedjeljak 9. travnja 1888. ušla u Karmel u Lisieuxu, ustrajući u njemu sve do svoje svetačke smrti 30. rujna 1897. Ušla je da bi spašavala duše i molila za svećenike”. Prvih je pet godina redovničkoga života Terezija veoma mnogo trpjela od osamljenosti, duhovne suhoće. O tome piše:
“O, kako je slatko služiti Gospodinu u noći, u kušnji! Imamo samo ovaj život za proživljavanje svoje vjere.”
Na koncu života mogla je uskliknuti:
“Kalež je pun do vrha! Nikad nisam vjerovala da je moguće tako mnogo trpjeti. Kako si mogu to drugačije protumačiti, negoli mojom prevelikom željom da spašavam duše?”
Povijest jedne duše, u kojoj je opisala svoj vlastiti životni put, postala je putokaz mnogima kako valja koračati putem duhovnoga djetinjstva posve predan u volju Božju.
Papa Pio XII. proglasio je Malu Tereziju svetom 1925. godine, a nakon toga proglašena je također uz sv. Franju Ksaverskoga drugom zaštitnicom misija, te također drugom zaštitnicom Francuske. O 100. obljetnici njezine svetačke smrti, papa Ivan Pavao II. proglasio ju je naučiteljicom Crkve, a na 15. svjetskom danu mladih 1997. godine postavio ju je za uzor mladima današnjice.
Posljednjeg dana mjeseca listopada spominjemo se svetog Alfonza Rodrigueza. Bio je jednostavan, a nadasve ponizan časni brat, isusovac, koji je 45 godina bio vratar samostana na Mallorci. Običan vratar, ali veliki mistik; osobito je rado molio za mlade isusovce koji su odlazili u daleke misije. Među njima je bio i sveti Petar Klaver, poznat kao misionar robova. Druga značajna crta duhovnosti ovog omiljenog časnog brata bila je posebna pobožnost prema Presvetoj Euharistiji. Budući da mu je vratarnica bila radna i spavaća soba, imao je ugrađen prozorčić prema tabernakulu, da može dan i noć promatrati i razgovarati s Isusom nazočnim u tabernakulu.
Sveti Alfonz Rodriguez je bio veoma pobožan prema Mariji. Nazivao ju je moja Gospa Djevica Marija, moja draga majka Marija. Njegova pobožnost prema Djevici očitovala se u dnevnoj molitvi svih otajstava krunice. Zato je on drag i slušateljima Radio Marije, koji svaki dan rado mole krunicu i utječu se u svojim potrebama Njoj čije lijepo ime nosi naša radio postaja.
Sve Vas srdačno pozdravljam,
Vaš p. Stjepan Fridl
Foto: Karmelićanke Božanskog Srca Isusova / wikipedia.org
