Kad razmišljamo o Isusu, posebno nas privlači njegova milosrdna ljubav prema svakom čovjeku. On nije samo gledao, nego je i vidio potrebu ljudi, sagnuo se i pružio ruku kojom je liječio bolesne i darivao siromašne. Nadahnuti Isusovim primjerom, mnogi su sveci oživotvorili djela milosrdne ljubavi potaknuti primjerom Isusa Krista. Među njima je i sveti Vinko Paulski čiji blagdan slavimo 27. rujna.

Premda znamo mnogo o sv. Vinku, ipak ostaje znatiželja i mnogo tajni. Kako je zapravo izgledao? Ona slika koju poznajemo prikazuje ga već kao starca, s blagim osmijehom koji kao da nam dolazi iz vječnosti. Ali kakav je bio u mlađim danima?

Kaže jedan životopisac da je sv. Vinko bio srednjeg stasa i dobro građena tijela; već je u mladosti bio pomalo ćelav, a premda mu je glava bila relativno velika, ona je bila u skladu s ostatkom tijela; imao je visoko čelo, što mu je davalo izgled dostojanstva; lice odmjereno. Imao je blag pogled, oštar vid, odlični sluh. Hodao je polako, s određenim dostojanstvom. Bio je razgovorljiv, drag prema ljudima. Po temperamentu bio je sangvinik. Ipak, pravo pitanje nije kakav je bio, nego tko je bio sv. Vinko? Bio je prorok svoga vremena, koji je shvatio i živio blaženstva.
Duhom i mislima nalazimo se u 17. stoljeću u Francuskoj. To je vrijeme velikoga siromaštva. Za ljude koji su osluškivali poticaje Duha Svetoga, siromaštvo je postalo znakom vremena! Zaljubljenici u Krista osnivaju kongregacije koje će kročiti novim, revolucionarnim putem u shvaćanju redovništva. Tako će Karlo Boromejski osnovati oblate, a Filip Neri oratorijance koji će djelovati i u Francuskoj i inspirirati sv. Vinka Paulskog, utemeljitelja sestara milosrdnica.
Sveti Vinko Paulski bio je tipičan muškarac kakvih bismo rado imali više u Crkvi. On je ljubav kao odluku utjelovio u konkretna djela. Za suradnicu, što je u onom vremenu bio revolucionarni potez – odabrao je jednu ženu, ženu izvanrednoga šarma i ljepote, ali nadasve dobra srca i blage ruke, djelotvorne ljubavi, sv. Lujzu de Marillac!
Taj zanimljivi dvojac ne rasplinjuje se u neposrednom pomaganju bijednima, nego planiraju. Oni se odlučuju na formiranje onih koje će voditi isti duh, inspirirati zajedništvo i koji će druge odgajati i oduševljavati u tom duhu. Odakle snaga i nadahnuće u tako velikoj ljubavi prema potrebitima? Dolazila je od Boga, od Krista i ljubavi prema njemu – Charitas Christi urget nos! – Ljubav nas Kristova potiče! I zato je ćelija preuska, nju zamjenjuju ulicom gdje žive siromasi, odijelo je zamijenila jednostavna koprena. Siromasi i bolesnici postaju gospodari srdaca onih prvih okupljenih oko Vinka i majke Luize.
Što je to, što je sv. Vinko Paulski razumio kad je svoj život postavio na tračnice siromaštva i postao mirotvorac? Shvatio je da čovjek nije mjerljiv samim sobom: njegova jedina i prava mjera jest Bog vječni: od njega dolazi, čitavim bićem njega traži, njemu ide. U toj perspektivi blaženstva postaju čudesna priča, himna o čovjekovoj pripadnosti Bogu. To je upravo ono, što je sv. Vinko shvatio, od čega je napravio svoj životni program i što je ostavio kao baštinu svima onima koji se prepoznaju u njegovoj karizmi: da Bog voli svakog čovjeka: i siromašnog i roba, i posrnulog, i sirotana, i alkoholičara, i drogeraša, i gladnoga i progonjenog… On je postao svjedok toga, prorok sveopće Božje ljubavi.
Imajući pred očima svetoga Vinka i njegovo djelovanje, pitajmo se kako on vidi danas nas i svijet i kršćane na djelu? Jedna je od omiljenih Vinkovih izreka bila:

„Ako vi jednog bolesnika deset puta na dan pohodite, vi deset puta susrećete Boga.“

Neka nam bude dopušteno ovu misao varirati ovako: „Ako mi jednu osobu deset puta na dan prihvatimo, mi deset puta živimo blaženstva, osobito ono: Blago mirotvorcima i siromasima, njihovo je Kraljevstvo nebesko. Isus bi na to rekao: Idi pa i ti čini tako!

Sve Vas srdačno pozdravljam,

Vaš p. Stjepan Fridl

Foto: By Didier Descouens - Own work, CC BY-SA 4.0, https://commons.wikimedia.org/w/index.php?curid=50684365