Ne propustite ponovo poslušati posebnu emisiju iz ciklusa "U tebe se Gospodine uzdam" o blaženom kardinalu Stepincu i Karmelu u Hrvatskoj. Emisiju je uredila i vodila Ivka Malkoč Bastašić, a gostovale su sestre karmelićanke iz samostana bosonogih karmelićanki Kraljica Karmela u Brezovici i iz Karmela Majke Božje Bistričke i blaženog Alojzija Stepinca U Mariji Bistrici.

Pročitajte i svjedočanstvo sestara karmelićanki, uz vrijedne fotografije iz arhiva Karmela koje su sestre velikodušno podijelile kako bi oslikale duboku povezanost sestara karmelićanki u Hrvatskoj i njihovog blaženog kardinala:

Karmel u Brezovici

Podsjetimo, bosonoge sestre karmelićanke došle su u Hrvatsku 1939. godine na poziv zagrebačkog nadbiskupa Alojzija Stepinca. Osnivanje Karmela u Hrvatskoj za Stepinca je bilo njegovo životno djelo, a Karmel je za njegova utemeljitelja bio, kako je i svjedočio sestrama karmelićankama, velika utjeha. U ovoj emisji donosimo vrijedna svjedočanstva sestara karmelićanki, neke manje pozante detalje o rađanju ideje u kardinalovu srcu da samostani - poput Karmela - budu bedemi koji će štiti tada granice Zagrebačke nadbiskupije i danas biti snaga koja i po zagovoru bl. Alojzija Stepinca je na braniku Domovine i Crkve, obitelji, svake duše u potrebi, za nas uvijek i zauvijek Božji dar, komadić raja  na zemlji. 

"Sve je počelo tiho, mirno, za vrijeme ljetnog odmora, u Sloveniji, u Sv. Križu pod Golicom. Mladi zagrebački nadbiskup koadjutor dr. Alojzije Stepinac šetao je s prijateljem mons. dr. Dragutinom Hrenom, kanonikom Prvostolnog kaptola zagrebačkog, i prebirao aktualnosti u Nadbiskupiji. Tom zgodom priopćio mu je svoju zamisao o budućim projektima Nadbiskupije. Među inim, tu je bila i nadbiskupova želja koju je nosio dugo u svom srcu; osnutak jednog kontemplativnog reda:

 „Čim uzmem u ruke upravu cijele nadbiskupije, želim osnovati kod nas jedan kontemplativni red“

rekao je. Misli su mu se zaustavile na Redu sv. Klare i na Redu karmelićanki. Dr. Hren je spomenuo da u Austriji žive četiri Hrvatice karmelićanke. Srce mu je zaigralo od radosti, pa reče: „Ja ću ih ovamo pozvati. Ako pak Hitler progna još koju, ja ću sve rado uzeti. Formalnosti sa Sv. Stolicom ću urediti, da se mogu k nama premjestiti. Dat ću im dvorac u Brezovici, dok se ne izgradi za njih posebni samostan“, izdvajaju za Radio Mariju, sestre karmelićanke znakovite  kardinalove riječi  te donose svjedočanstvo na koji je način dalje sazrela odluka za Karmel.

Kardinal Stepinac i sestre karmelićanke

Karmel je kontemplativni red. Karmelićanke su osobe molitve, žrtve i sebedarja koje dan i noć razmatraju o Zakonu Gospodnjem i bdiju u molitvi. One žive trajno srcem uz srce s Bogom, u intimnom prijateljstvu s Njime, da bi unutarnjom slobodom duha, po ljubavi, postigle sjedinjenje s Njime ovdje i u vječnosti. Karmelićanke žive s Crkvom i za Crkvu; Božjim srcem ljube sve ljude i nastoje oko njihovog spasenja i posvećenja; zatvaraju se izvana da bi s Bogom živjele iznutra i da bi Božja ljubav po njima zavladala ovim svijetom.

„Tako svaki Karmel predstavlja novu Kristovu tvrđavu, zamak i sklonište Bogu posvećenih djevica pred nasrtajima sotone; predstavlja jednu oazu u pustinji ovoga svijeta koji se otuđio od Boga, ali i gromobran“, kako je nadbiskup češće govorio, „koji odvodi munje Božjega gnjeva od ljudi grijehom okaljanih...“

 iz pisama Majke Regine Terezije 24. IX. 1969.

Kardinal Stepinac i Majka Regina Terezija Trbljanić

Dok su s. Regina Terezija i s. Marija Josipa razgledavale dvorac Brezovicu, stigao je, oko 15 sati, i nadbiskup dr. Alojzije Stepinac, u pratnji upravitelja nadbiskupskih dobara, prečasnog Stjepana Mikulčeka i msgr. dr. Dragutina Hrena u dvorac. Zajedno su još jednom razgledali dvorac, a kad je s. Regina Terezija kazala da dvorac nije prikladan za Karmel, nadbiskup je odgovorio:

 „Pa dobro! Onda ćemo graditi Karmel!“

Bio je vizionar i vidio je dublje i dalje prilike u Crkvi i u svijetu, osobito zahuktale napetosti u Europi gdje je uskoro planuo Drugi svjetski rat. Znao je što u takvim prilikama znači jedna duhovno-molitvena zajednica satkana od vjere, žrtve i ljubavi i uzdao se u Gospodina u tim prilikama, ne mareći za nerazumijevanja i osporavanja nekih.

Izgradnja Karmela u Brezovici

Kardinal Stepinac nadgleda izgradnju Karmela

U emisiji iščitavamo simboliku i Božji zahvat preko kardinala Stepinca upravo i tijekom same gradnje Karmela. Gradnja je započela u rano proljeće 1941. godine, kada je postavljen kamen temeljac za novi Karmel. Karmel se gradio u najteže vrijeme ratnoga vihora koji je zahvatio Europu, svijet i našu Domovinu. 

Dok je mržnja harala među narodima, Stepinac je gradio kuću molitve, žrtve i sebedarja za svećenike i ispaćeni hrvatski narod. Sam je dao uzidati u temelje Karmela s jedne strane karmelski škapular, a s druge strane sliku sv. Josipa.

Poznato je da sestre nisu bile pošteđene ratnih nedaća, kao niti naš narod. U emisji, sestre donose i svjedočanstvo jedne večeri, dok su molile Matutin i pjevale „Te Deum“, grunula jedna granata i probušila klauzurni zid. Sestre su nastavile moliti, a ujutro su vidjele da šteta nije bila velika, makar je blizu nje ležala druga granata koja nije eksplodirala. Vidjevši to, nadbiskup je sestrama ponudio privremenu eksklaustraciju dok se rat ne smiri. No sestre su to odbile, a Majka Regina Terezija je izjavila da je bilo mučenika za svetu vjeru, za svetu čistoću i za Domovinu, pa da može biti mučenice i za klauzuru.

Majka Regina Terezija Trbljanić

"Kardinal je bio oduševljen jer je u siromašnim redovnicama otkrio velike žene, neustrašive borce za Boga i klauzurni molitveni život.Isto tako, sestre su se u tim pogibeljnim vremenima stavile pod moćni zagovor sv. Oca Josipa i obećale mu cjeloživotni zavjet da će osobito svečano slaviti njegovu svetkovinu, za koju će se pripremati velikom devetnicom kroz devet srijeda. Jednako tako sestre su obećale svakodnevno sedam puta zazivati sv. Josipa za pomoć i zaštitu, te moliti njegove Litanije iz zahvalnosti što im je sačuvao živote, samostan i crkvu u tom nemilom ratu."

Izdvajamo ovdje i znakoviti susret u jesen 1945. kojem je posvećen poseban dio emisije. Naime,  nadbiskup je zadnji puta tada posjetio Karmel u Brezovici. Došao je, kao i uvijek, vidjeti zajednicu, porazgovoriti sa sestrama i duhovno ih ohrabriti u njihovom životu molitve.

Izgrađeni Karmel

Pregledao je i radove u kući, naročito postavljanje podova u većini prostorija. Zna se, preporučio je sestrama u molitve prilike u Crkvi i u Domovini koje su bile pod novim komunističkim režimom više nego teške.

I dok se pozdravljao sa sestrama, na odlasku, doviknula mu je Majka Marija Josipa, subpriorica: „Preuzvišeni, dođite nam opet! Uskoro će cvasti ruže, pa ćemo vam nabrati!“ Na taj poziv on će: „Sad nisu na redu ruže, nego trnje.“ Kad je odlazio, još jednom ih je očinski pogledao, mahnuo rukom i dodao: „Ne znam hoćemo li se još ikada vidjeti?“ I dvije krupne suze kliznule su mu niz obraze...

I doista, te jeseni nadbiskup je bio u privremenom pritvoru, da bi kroz montirani politički proces 11. listopada 1946. bio nepravedno osuđen na 16 godina robije.

Trpio je mnogo, ali nikada se nije tužio, već se samo preporučivao da ustraje na križu do kraja. I mala karmelska obitelj također je silno trpjela i nosila križ sa svojim natpastirom i sa svojim narodom. Cijeli listopad sestre su molile izmjenično pred Presvetim krunicu za svoga nadpastira, Crkvu i narod. Komunikacija s Utemeljiteljem nastavila se na drugačiji način. Mnogi prijatelji, svećenici posjećivali su ga uz velike žrtve i često nosili poruke za Karmel.

Bilo je trenutaka kada su sestre željele podijeliti radost karmelskih blagdana sa svojim natpastirom i pozivale ga usrdno u Karmel. On bi im očinski odgovorio: „Kad bih mogao, pješice bih došao u Karmel!“

Nadbiskup Stepinac prilikom blagoslova novoizgrađenog Karmela u Brezovici

Karmel u Mariji Bistrici

Nakon svjedočanstava sestara iz prvog  Karmela koje je utemeljio Alojzije Stepinac, donosimo razgovor sa sestrama karmelićankama u Mariji Bistrici. Znamo, Svetište Majke Božje  Bistričke i karmel dvije su velike ljubavi bl. A. Stepinca, dva su mjesta u koja je on rado dolazio i u njihovom okrilju crpio snagu, Božju snagu, za svoje poslanje, za vjernost Bogu i svome narodu, utjehu, kako smo ranije naveli u svjedočanstvu prvih sestara u Karmelu u Brezovici.  Svake je godine, otkad je postao nadbiskup koadjutor, pješice predvodio hodočasnike u ovo naše marijansko Svetište i tu se molio pred Gospinim crnim likom za povjerene mu duše. Sestre iz karmelu u Mariji Bistrici isitču - "Na srcu mu je bilo, također, i uređenje samog Svetišta i prostora oko njega. Godine 1940. on piše  o. Stjepanu Sakaču, DI, u Rim:

 “Marija Bistrica bi mogla postati uz pomoć Majke Božje naš veliki moralni kapital, i mogla bi igrati veliku ulogu u moralnom preporodu naroda, koji nam je najpotrebniji…”

- A. Benigar: Stepinac, Glas Koncila, Zagreb, 1993., str.285

Kardinal je želio u Mariju Bistricu dovesti pavline ili benediktince i povjeriti im upravu Svetišta, župe i duhovnu skrb za hodočasnike, ali u ono vrijeme okolnosti nisu dozvoljavale da se taj njegov naum ostvari. Danas je u blizini Svetišta sagrađen karmel, druga velika ljubav Blaženikova." U razgovoru podcrtavamo i pismo fra Anti Gabriću , sada sluzi Božjem, od 15. IX. 1943. piše da ima vruću želju osnovati još tri karmela u svojoj nadbiskupiji na različitim mjestima

“da budu kao Kristove tvrđave koje će štititi nadbiskupiju duhovnim oružjem molitve, odricanja i žrtve u duhovnim bitkama “

- Benigar, str.328

Kardinal Stepinac u vrtu Karmela

Godine 1998., u 100. obljetnici njegova rođenja, ta mu je želja ispunjena jer je osnovan treći karmel. Tjedan dana prije dolaska Svetog Oca i njegovog proglašenja blaženim devet je sestara prešlo iz brezovičkog karmela i zauvijek se nastanilo u novom karmelu, koji nosi njegovo ime. U emisiji poslušajte i svjedočanstvo sa susreta s također svecem, sv. Ivanom Pavlom II, te kako je doživljena Stepinčeva beatifikacija.

  "Mi sestre iz bistričkog Karmela s ponosom ističemo svim hodočasnicima koji dolaze u naš Karmel da su pod oltarom naše crkve pohranjene moći (relikvije) našeg Blaženika, te da Isus na križu koji dominira u našoj samostanskoj crkvi ima na glavi krunu od žice koja je uzeta iz lepoglavskog zatvora u kojem je on robijao."

Kardinal Stepinac na odru

U emisji izmolite zajedno s nama, predvođeni sestrama karmelićanka i jednu posebnu molitvu Gospi. Posvetna je to molitva hrvatskog naroda Majci Božjoj Bistričkoj koju je molio bl. Alojzije Stepinac 7. srpnja 1935. prigodom hodočašća grada Zagreba i krunjenja njezina kipa:

Molitva Gospi za Hrvatsku

Zdravo, presveta Djevice i Majko Božja Marijo,

moćna zaštitnice naše drage domovine Hrvatske!

Premda nevrijedni da Ti služimo, ipak, uzdajući se u ljubav i divnu

blagost tvoju, izabiremo Te danas pred cijelim dvorom nebeskim za

gospodaricu, odvjetnicu i majku svoju i cijelog našeg naroda te čvrsto

odlučujemo da ćemo Ti drage volje i vjerno služiti.

Molimo Te usrdno da nam svima uz prijestolje božanskoga Sina isprosiš

milost i milosrđe, spasenje i blagoslov, pomoć i zaštitu u svim

pogibeljima i nevoljama. Ti si kraljica i majka milosrđa, pomoćnica

kršćana i tješiteljica žalosnih. Zato Ti iskazujemo svoje djetinje

pouzdanje kako Ti je naš narod vazda kroz vjekove iskazivao. Tvojoj

majčinskoj zaštiti preporučujemo svoje duhovne i svjetovne poglavare,

cijelu našu domovinu i naš narod u ovim teškim vremenima kušnja.

Izmoli nam svima vjernost i ustrajnost u katoličkoj vjeri, da u krilu

svete Crkve provodimo dane u miru i bez straha, u blagostanju i

poštenju i tako zavrijedimo doći jednoć do vječnog života da slavimo

ondje trojedinog Boga u vijeke.

Amen.

Emisiju poslušajte u arhivu te na YouTube kanalu Radio Marije: