Kapelica se puni. Malo zvono »gong« krasno odzvanja u božićnoj noći uz pjesmu naših malih glazbenika, koji kroz selo pjevaju božićne pjesme. Pred jaslicama je sve već puno: svijeće, nova riža, odijelca, slatkiši, dvije tikve, čašica mlijeka, cvijeće i goruća srca.
Ulazi starica, Martinova baka. Sama više ne može hodati, no svakako želi primiti Isusa. Polako je vode Žita i Margarita. Sjela je pred jaslice. Donijela je košaricu, a u njoj je riža, povrće i jaja. Sve je lijepo urešeno cvijećem i ljubavlju dobre starice. I onda je molila raširenim rukama. Lice joj se žari od sreće kao da se pomladila. Jest, pred jaslicama se godine ne broje. Tajna je to jaslica: Vječni Bog kao dijete u jaslicama uči nas kako ćemo i mi jednostavnošću i poniznošću uvijek ostati djeca.
Dolaze i naši mali i vrijedni glazbenici. »Mini« - harmonij, bubnjevi, cimbale i junačka grla. Rukama plješću i od veselja poskakuju. Kapelica se trese. A mali se Isus u jaslicama smješka. Pa kako i ne bi! Robi, mali unučić bake Priobale, tako je poskakivao da ga je baka morala za nogu povući i uza se posjesti...
Redaju se ispovijedi. Svatko želi srediti svoje račune, pripraviti u srcu jaslice za Njegov dolazak. Redaju se pjesma za pjesmom, krasne bengalske božićne pjesme. Čovjek bi ih slušao čitavu noć. Prije prikazanja bile su molitve puka Božjega. Nižu se divne nakane žive vjere, sveopće ljubavi. Nitko se tu ne zaboravlja: od Svetog Oca u Rimu i dobročinitelja u dalekim krajevima preko »sedam mora i sedam gora«, do bolesnog sinčića Tunijeva, srušene kolibe Staniševe, bake Priobale i dječice koja će poslije Božića u školu, da im roditelji uzmognu nabaviti odijelca i knjige...
Prave male litanije molbi i želja Malom Isusu i Nebeskoj Majci.
I onda je Isus došao u njihova srca. Kako je krasno dijeliti svetu pričest u božićnoj noći, polagati Isusa u jaslice ljudskih srdaca! Teško je opisati tu sreću. Starica Priobala nije mogla ustati. Pokleknuo sam uz nju i dao joj svetu pričest. Neću lako zaboraviti onaj osmijeh i radost na njezinu licu.
Ne, nije to starica, to je osmijeh djeteta, osmijeh i nebeska sreća prvopričesnika ...
Poslije mise nizale su se božićne pjesme i kolo pred kapelicom. Pjeva i pleše i mlado i staro. Najmlađi kao da je starkelja Drobo. Prekoračio je sedamdesetu, no poskakuje kao petnaestogodišnji dječak. »Mali se Isus rodio, veselimo se, poklonimo Mu se...« A bubnjar Bošonto skače sad ovom, sad onom pjevaču, da sve bude još veselije.
Poslije toga pošli smo da pohodimo bolesnike, da bi i oni bili sudionici božićne sreće i radosti. Starom slijepcu Šarodi odnijeli smo svetu pričest. Išli smo u maloj procesiji, moleći i pjevajući, do Sarodine kolibe. Na hasuri je oltarić okićen cvijećem. U kutu su dvije krave. Baš kao ono u Betlehemu, i nešto više: koze i jedan praščić...
Pokleknusmo. Betlehemska se tajna opet ponavlja: On silazi u još jedne jaslice.
Procesiju ćemo završiti kod malog hromog sina Khitiševa »Khora Franjo«. Noge su mu sasvim savijene. Mora puzati. Tako on dođe i do kapelice. No danas su i on i mali mu braco bolesni. Gore od groznice. No čim su naši mali pjevači stigli s bubnjem pred kolibu i uhvatili se u božićno kolo, i Franjo i mali mu brat Joško proviriše na verandi kolibe. Joško je zaboravio groznicu, pa od radosti poče poskakivati oko kola. A hromi Franjo samo gleda i gleda svoje sretne drugove, pogled mu je nekako tužan, no u njemu je osmijeh, osmijeh božićne sreće i radosti. Ne može ustati, ne može se zavrtjeti u kolu u čast Malom Isusu, no podigao je ruke pa se po ritmu bubnja 'klanja sad nalijevo, sad nadesno.
Izgledao je uistinu kao mala lutka: mala lutka Malog Isusa. Blagoslovio sam ih obojicu i u ime svih poljubio sam malog Franju, zaželjevši im sreću i radost Božića. Nadarili smo ih lijepim odijelcima i slatkišima.
Svećenički Božić je uvijek divan, no ove godine kao da mi je bio još puniji i sretniji, jer sam mnogima mogao dati Njega i Njegov blagoslov ... Vaš o. Ante
Basanti, 1974.
(»Tamo gdje palme cvatu« br. 61, Božić, 1974.)

Molitva
Oče nebeski, otvori nam oči duše i srca da po primjeru sluge Božjega oca Ante Gabrića prepoznamo one koji su u potrebi. Blagoslovi naše ruke da činimo dobra dijela tvojim rukama, da darujemo ne otkidajući od svog SUVIŠKA nego i od onoga što nam je POTREBNO. Potakni nas na svetu ispovijed kako bi Maleni Isus došao u jaslice ljudskih srdaca.
Oče Ante potakni nas da se više molimo i žrtvujemo za potrebite u našoj blizini, u tvojim misijama, hrvatskim misijama diljem svijeta. Molimo te i za naše hrvatske misionare. Potakni nas da svatko od nas pomogne ovo najbožanstvenije od svih božanskih djela, a to je služenje siromašnima kao što si to ti činio. Učinimo i mi ovaj Božić radosnijim i sretnijim svima onima oko nas!
Isuse, učini srca naša po srcu svome!
Posebno te molimo za … (navesti one koje osobno prikazujemo).
Svaki kršćanin treba znati, da je ruka siromaha BOŽJA BANKA!
Oče Ante moli za nas!

Molitva za gladne
Spasitelju blagi, Sunce milosti, dok se tebi klanjamo u svetoj božićnoj noći, misli su naše i uz tolike milijune koji još ne znaju za zvijezdu božićne noći. Tragom vječne svjetlosti rastjeraj svu tminu, daj svima betlehemsku radost!
„Kruh naš svagdanji daj nam danas!“
Svi kao da su preda mnom, svi ti gladni milijuni čitavog svijeta, gladni tijelom, gladni duhom.
Oh, kako bih rado svima dao svoj obrok, kako bih ih rado sve nahranio svojom djelotvornom ljubavlju, kao što si ti to učinio, kad si nad gladnim mnoštvom izrekao one vječno žive i utješne riječi: „Žao mi je naroda!“ i kad si ih nahranio one tisuće da ne sustanu na putu života.
O, Svevišnji, daj mi snage i jakosti da mogu biti jedan srcem i dušom s ovom svojom gladnom braćom i sestrama. Ne otkidati sebi od usta samo ono što mi je suvišno, nego i ono što mi je potrebno.
O daj mi muževnu snagu da s njima i gladujem. Da osjećam i bol gladi i radost žetve.
I po tvojoj i mojoj žrtvi i ljubavi svijet će biti ljepši i sretniji.
Otac Ante

MOLITVA
za proglašenje blaženim sluge Božjega o. Ante Gabrića
„Oče nebeski, u sluzi Božjemu Anti Gabriću, misionaru, darovao si nam herojski primjer kako se milosrđem i ljubavlju širi Tvoje kraljevstvo. Molimo Te za milost da u vjeri Crkve on bude što prije proglašen blaženim i tako postane još bliži svima koji mu se obraćaju u svojim potrebama.
Uvjereni da Ti je svojim životom i apostolskom revnošću omilio, udijeli nam po njegovu zagovoru milost za koju te sada molimo…..
Po Kristu Gospodinu našemu.
Amen
Oče naš, Zdravo Marijo, Slava Ocu

Izvor: Humanitarna Zaklada Otac Ante Gabrić (ZOAG)