Tjeskobni trenutci vjerničkoga puka uvijek nas vode u Majčin zagrljaj. Strah, neizvjesnost ili možda samo želja za blizinom dovoljni su da se uputimo k Majci. Činimo to posebno u ovom mjesecu listopadu posvećenom Mariji kao narod i kao pojedinci, u zajedničkoj molitvi u crkvama, obiteljima ili na putu, u automobilu, prije spavanja ili tijekom dana. Marija nam je dala sredstva po kojima se možemo spasiti i koja nam pomažu u spašavanju duša, sredstva po kojima možemo proživjeti sve ove trenutke svojega života. Vremena su neobična ali nas sv. Maksimilijan M. Kolbe ohrabruje: ,,Do kraja svijeta on (sotona) neće prestati napastovati, prljati, nadimati se, boriti se, ali samo u onoj mjeri koliko će mu to Bezgrešna dopustiti, tj. onoliko koliko to bude potrebno za prikupljanje zasluga u uvijek sigurnim pobjedama, pod Njezinim stijegom i s Njom, i po Njoj, i za Nju, i u Njoj'' (SK 335).

Ono što smo od Marije primili a što spada među najdraže pobožnosti vjerničkoga puka svakako se ubraja molitva krunice. Pravo je bogatstvo ako je molitva krunice urasla u nas kao sastavni dio našega duhovnog života. Osiromašeni smo ako smo iz svijesti izgubili smisao molitve i razmatranja trenutaka Marijina prihvaćanja Božjega plana s Njom – plana za cijelo čovječanstvo.
Molitvom krunice u zajedništvu s Marijom doživljavamo ono što piše sv. Maksimilijan: ,,Istina, krunica ne obvezuje pod grijeh. Ali, kakva bi to bila ljubav koja bi se ograničavala na stroge obveze, čije zanemarivanje postaje prijestup, i to čak težak. Takav bi postupak više sličio na robovsku službu, nego na ljubav djeteta prema najboljem Ocu na nebu i preljubaznoj Majci. Ne! To nije dostojno Marijina miljenika. Ovaj traži uvijek nove načine kako joj što češće doći, što duže (koliko to obveze dopuštaju) uz nju prebivati. Povjerava joj sve svoje poteškoće i brige, a sam čini koliko može da njezine stvari što više napreduju. Njezino kraljevanje u dušama svih koji jesu i koji će biti, poznanici ili nepoznati, prijatelji ili neprijatelji, rođaci, sunarodnjaci, ili stranci, katolici ili inovjerci: to su njegove težnje i želje. To je cilj njegovih napora. I gdje će crpiti svjetlo kako bi znao što i kako činiti ako ne uz stup Njezinih nogu, i je li moguće gdje drugdje prikupiti snagu za tako uzvišen posao?” (SK 1015).

Krunica nije cilj sama sebi. Ona je uvijek put prema Kristu. Zato ju je sv. Ivan Pavao II., u apostolskom pismu ,,Rosarium Virginis Mariae” (Krunica Djevice Marije) definirao kao kristocentričnu molitvu: ,,Ona sadrži svu dubinu evanđeoske poruke u njezinoj potpunosti, o njoj se može napraviti kompendij.” Papa nas poučava da je krunica odjek Marijine molitve, tako da Njezinim riječima mi sudjelujemo u sjećanjima koja je Kristova Majka brižno čuvala u svojem srcu, proživljavala kao životne događaje i sada ih dijeli s nama, jer je naša Majka i najbolje od svih ljudi koji su živjeli zemaljski život poznaje njihove domete. ,,S krunicom kršćanski narod sjedi u Marijinoj školi, koja ga vodi razmatranju o ljepoti na Kristovu licu i osjećanju dubina Njegove ljubavi”, zapisao je sv. Ivan Pavao II., dodajući da po toj molitvi: ,,Vjernici preko krunice primaju izobilnu milost kao da ju primaju iz samih ruku Otkupiteljeve Majke.” Pogledamo li, pak, samo sredstvo za molitvu krunice – niz sastavljen od zrnaca, onda nam valja primijetiti da je to nizanje zrnaca krunice usmjereno prema križu, koji tako otvara i zatvara sam tijek molitve, što je i vidljivi znak da naša molitva od Krista polazi i Kristu dolazi – preko Marije.

U krunici molimo s Marijom prolazeći najvažnije trenutke Božje objave u svijetu, ali i molimo se Mariji pozdravljajući je kao milosti punu, blagoslovljenu među ženama, Svetu Mariju i Majku Božju. Po riječima sv. Ivana Pavla II.: ,,Krunica je molitva koju na poseban način molimo zajedno s Marijom, baš onako kako su zajedno s njome molili apostoli u blagovalištu Posljednje večere kada su se pripravljali na primitak Duha Svetoga.”

Kao Marijini štovatelji i članovi Vojske Bezgrešne razmatramo trenutke Marijina prihvaćanja Božjega plana s Njom – plana za cijelo čovječanstvo. Nad otajstvima Marijina života zaustavljamo se kad god molimo svetu krunicu koja je sažetak svega Evanđelja. Kroz povijest su nas crkveni učitelji i teolozi podsjećali na njezinu nutarnju djelotvornost za napredak kršćanskog života i apostolskog zauzimanja.

Marija nam je dala sredstva po kojima se možemo spasiti i koja nam pomažu u spašavanju duša, što nam je zajednički cilj (,,spasenje i posvećenje najvećega mogućeg broja duša”) kako piše i sam sv. Maksimilijan: ,,Kroz mnoga je vremena Presveta Djevica Marija dolazila u pomoć svojoj dječici i davala različite načine kako bi lakše ostvarili cilj spasenja... Presveta je Djevica čovječanstvu dala Čudotvornu medaljicu. Sama Bezgrešna, objavljujući je, obećala je svima koji će je nositi jako puno milosti...” (SK 882). Marija daruje i krunicu.
,,Katolici u listopadu posebno iskazuju štovanje Presvetoj Djevici moleći krunicu. Majci Božjoj sigurno pružamo veliko zadovoljstvo kad molimo krunicu. Tada na sebe i na svoje obitelji privlačimo obilje Božjega blagoslova” (usp. SK 1079a). Svakoga dana, i ne samo u listopadu, to je želja, cilj i radost svakoga tko ljubi Bezgrešnu, svakoga tko s Njom i za Nju živi. Upravo onako kako je to učinio i sv. Maksimilijan: ,,Iz sobe u kojoj su se nalazili osuđenici s ocem Kolbeom svaki dan su se čule glasne molitve, krunica, pobožne pjesme... Pjesme i molitve u čast Gospi često su odjekivale podzemljem” (Y., Ivonides, Maksimilijan Kolbe 11670, str. 283.).

,,Koja je to silna čežnja za Majkom! Da, to je razumljiva čežnja. Ondje gdje se rađa život ne nedostaje srce ljubljene i brižne majke. Ne bismo li trebali osjećati brižljivo Marijino Srce i u svom vjerskom, u nadnaravnom životu, u životu milosti, u duhovnom životu? Zar ne bismo posredstvom duhovne Majke Marije mogli postići nadnaravni život? Marija je već ono što ćemo mi biti. Tijelom i dušom uznesena na nebo – otajstvo koje će se ostvariti i u našem životu. Gledajmo Mariju i u Njoj ćemo vidjeti kakvi bismo trebali biti. Marija je naše ogledalo. Njezina se slika mora odražavati u nama kao što je naša slika u Njoj.” U meditaciji Chiara Lubich je pitala Isusa zašto nam nije ostavio Mariju kao što je On ostao s nama u Presvetoj Euharistiji. ,,Odgovor je dobila: Nisam je donio jer ju želim vidjeti u tebi. Iako niste bezgrešni moja će vas ljubav očistiti od grijeha i učiniti Njoj sličnoj i vi ćete raširiti ruke i otvoriti majčinska srca cijelom čovječanstvu koje žeđa za svojim Bogom i majkom Njegovom. Na vama je sada blažiti boli, rane, brisati suze... pjevaj litanije i nastoj se ogledati u njima.” Imamo Majku na nebu, ali mi moramo biti druga Marija ovdje na zemlji: na nama je dakle ublažiti boli, rane, obrisati suze napaćenom čovječanstvu kao što bi to učinila Marija...

Majka nas zagovara. Dok nas čeka gore Marija moli za nas ovdje dolje da uslijed poteškoća ovoga svijeta ne izgubimo put koji vodi k Ocu. Ona je uistinu Vrata nebeska, Zvijezda jutarnja. Zato se možemo bogatiti moljenjem svete krunice: ponavljamo pedeset puta pozdrav anđela Gabrijela kod navještenja: ,,Zdravo, Marijo milosti puna, Gospodin je s Tobom”... ali također pedeset puta prosimo da se moli za nas: ,,sada i na času smrti naše”. Može li Majka ne čuti vapaj toliko upornog djeteta. Tješi nas i poziva da se ne obeshrabrimo.
Na izranjena srca slijeva se melem utjehe, a očajnim dušama iznova sviće izvor nade. Siromašni, iscrpljeni radom, satrveni bremenom briga i muka i križeva osjećaju sve snažnije da više nisu siroti, da imaju Majku koja poznaje njihove boli, suosjeća, tješi i pomaže. Osjećaju da je ostalo još samo malo trpljenja i da slijedi nagrada, vječna i beskonačna nagrada; da se čak isplati malo pretrpjeti u ovom kratkom životu, popraviti učinjene krivice i dati dokaz svoje ljubavi prema Bogu. Shvaćaju da se u trpljenju duša čisti kao zlato u ognju, da je odvlači od zavodljivih mamaca koje svijet naziva srećom, i uzdiže više, beskonačno više, do izvora svekolike sreće – do Boga (usp SK 1015).

,,O Bezgrešna, kada će kucnuti taj blagoslovljeni čas u kojem više neće biti niti jednog srca koje te ne bi iskreno ljubilo, a ljubeći tebe, gorjelo ljubavlju prema Presvetom Srcu Boga Spasitelja!?'' (SK 1036).
,,Apostoli Bezgrešne, muževi i žene, i svi vi koji primate ove riječi, trudimo se u ovom mjesecu svete krunice, u listopadu, koliko god možemo, sudjelovati u zajedničkoj molitvi krunice, bilo u crkvi, ili na križanjima putova, ili uz sliku ili kip Majke Božje. Tko nije u mogućnosti napustiti svoj dom, neka svaki dan kod kuće izmoli barem deseticu krunice'' (usp. SK 1047 i 1079a). Ako je želimo upoznati i uzljubiti Isusa Krista, trebamo šaptati ,,Zdravo, Marijo”, stalno ponavljati ,,Zdravo, Marijo”, i s Njom sjedinjeni razmatrati otajstva života našega Spasitelja.

Autor: o. Zdravko Tuba nacionalni asistent MI – Vojske Bezgrešne

Foto: o. Zdravko Tuba (naslovna); Wikimedia commons