Fra Ante se nastojao suobličiti Kristu, biti mu sličan tako da Krist bude po njemu primjetljiv i djelatan. Htio je da Krist bude učitelj, a on beskorisni sluga, kao što to i sugerira ovaj izbor iz njegovih pisama, miljokaza na putu života. Kroz molitvu i kontemplaciju živio je u zajedništvu s Kristom. U to zajedništvo nastojao je i druge privući. Činio je to i pismima o kojima je riječ u ovoj knjizi zapisano da riječ „korespondencija“ u sebi sadrži latinski „cor“, što znači „srce“. U tom smislu sva Antićeva cor-respondencija je pisana srcem. Srcem je pisao i odgovarao na pisma, srcem se družio i povezivao svoje praćenike, srcem ostajao s njima u vezi, srcem je davao savjete i vodio ih k Bogu. U zajedništvu s njima i oni s njim, osjećali su se u zajedništvu s Bogom i doživljavali njegovu blizinu.

Kao zajednica kojoj je fra Ante pripadao predajemo u ruke njegovim duhovnim prijateljima i svim čitateljima ovaj rukovet njegovih pisama zahvaljujući Bogu: „Hvaljen budi Gospodine naš, po bratu našemu Anti, kojega si nam dao bliza, dobra i draga. Njegova dobrota i ljubav odsjev su, Svevišnji, tvoje dobrote i ljubavi.

— iz predgovora dr. fra Marka Mrše, provincijala Franjevačke provincije Presvetog Otkupitelja - Split