Liturgijska glazba uvijek ostaje i jest umjetnost zvuka. Njezin je identitet naime vazda zajamčen pripadnošću ‘svijetu umjetnosti’, te je stoga podložna estetskim i formalnim kriterijima glazbene umjetnosti kao takve, koji je u svakom pogledu obvezuju. (...)

Daljnji je problem suvremene glazbene kulture Crkve sadržan u činjenici kulturalnih varijacija, sve većeg utjecaja svjetovnog načina vrjednovanja i ‘konzumacije’ glazbe. Naime, suvremena kultura više nego ikad otvara prostor različitim autonomnim ili ‘sinkretističkim’ glazbenim izrazima, ne suzdržavajući se ni od otuđujućih interpretacija klasičnih dijela računalnim i sintetičkim instrumentima. Samostojnost i raznovrsnost glazbenog izraza u suvremenoj kulturi, vođenoj konzumističkim, odnosno ‘komercijalnim’ interesom, globalno umanjuje sposobnost autentičnog estetskog doživljaja i vrjednovanja.

Površnost u slušanju, “prilagodba” djela “širokoj publici”, zatiru put ‘konzumaciji glazbe’, a time i njezinom padu u ‘obično’ i ‘površno’. I kada se radi o ‘staroj glazbi’ ili pak o suvremenoj liturgijskoj glazbi, poteškoće u međuodnosu estetske i ministerijalne vrijednosti djela ne izostaju. One su na svoj način podvrgnute utjecaju suvremene autonomije glazbenog izraza, osobito u pogledu ‘izoliranosti’ i ‘samoreferencijalnosti’, ‘uzvišenosti’ ili pak ‘nametljivosti’ samoga djela u odnosu prema kojemu sakramentalni čin postaje ‘ministerijalan’ ili tek ‘okviran’. Time se pojavljuje opasnost da sama glazba svedena na ‘konzumaciju’ izričaja, iscrpi smisao i veličinu sakramentalnog čina.

Kreativni pristup liturgiji, a time i liturgijskoj glazbi, treba nadići gubljenje njezine estetske vrijednosti i simbolike

Izvor: Liturgijska glazba između očuvanja glazbene baštine i liturgijske prakse - Ivica Žižić (2006.)

Emisiju uređuje i vodi mo. Josip degl´Ivellio.