VELIKA DEVETNICA
u čast sluge Božjega oca Ante Gabrića
Evo nas u rujanskoj devetnici. Školska godina je već započela. Škole su otvorile svoja vrata kroz koja su prošle tisuće učenika. Ono što će se događati u školama važnije je od onoga što se događa u našim tvornicama, poduzećima, uredima i drugim ustanovama. Pitanje je kakav odgoj nudimo djeci i mladima. Radimo li samo na tome da ih naučimo određenim zanimanjima, da im napunimo glavu i razum stručnim znanjem, u opasnosti smo da nam iz škole izlaze nespremni mladi za život. Što je s njihovim afektivnim i duhovnim životom. Odgajamo li djecu i mlade u našim školama da postanu cjeloviti ljudi, ljudi srca i uma. Što je s njihovim karakterom? Svi smo odgovorni kakvi su nam mladi: obitelj, škola, mediji, crkva, cijela javnost. Nitko tu ne smije zakazati. Kako mlade odgajamo da odgovorno preuzimaju dužnosti kada dođe red na njih? Svi volimo reći da na mladima svijet ostaje. Kakav će nam onda biti svijet ako mlade ne pripremimo da ga preuzmu i vode?!
Sluga Božji otac Ante Gabrić se trajno zauzima za odgoj djece i mladih. Posebno se brinuo za njihov duhovni život. Govorio je da je to jedan od glavnih zadataka misija u kojima je djelovao. Djeca i mladi bila su mu glavna briga. U njegovim pismima trajno se provlači ta svijest brige za djecu i mlade. Napose je imao srca za djecu koja su ostala bez roditelja, za siročad, za djecu s poteškoćama u razvoju. Upravo su ponajljepša pisma u kojima o tome piše i koja nas ne ostavljaju ravnodušnima.
Iz Morapaia, 1946 godine je pisao: „Morapai se za tri dana pretvorio u mali samostan: dječaci i djevojke obavljali su svoje godišnje duhovne vježbe. Obavili su ih lijepo i ozbiljno. Za mnoge od njih bile su to prve duhovne vježbe. Bojali su se da tako dugo neće moći šutjeti: tri dana i tri noći! No ipak su izdržali… Zadnji dan bila je zajednička sveta Pričest, obnova krsnog zavjeta, a nakon toga – brzi bengalski jezičići se razvezali, pa je bilo veselja i radosti. Učinio Spasitelj, te plod ovih duhovnih vježba ostao trajan u njihovim srcima!“
Drugom zgodom piše iz Bošontija: „Velika briga nam je naša siročad na školama, osobito njihov odgoj. Ove godine sirotište je puno i prepuno.“
Dok i u ovoj devetnici molimo za proglašenje blaženim i svetim oca Ante Gabrića ne zaboravimo ni naše mlade, ni mlade misija na kojima je djelovao otac Ante. Neka izađu iz škola i fakulteta spremni preuzeti odgovornosti i život u svoje ruke.
Tekst i foto: Zaklada Otac Ante Gabrić - ZOAG
Autor devetnice: ©Zaklada Otac Ante Gabrić (ZOAG)
Zabranjeno kopiranje sadržaja bez suglasnosti autora
