U Ispovijestima Augustin priznaje:

"Kasno sam te uzljubio, ljepoto tako stara i tako nova, kasno sam te uzljubio! A eto, ti si bio u meni, a ja izvan sebe. Ondje sam te tražio nasrćući na ta lijepa bića koja si stvorio, ja rugoba. Ti si bio sa mnom, a ja nisam bio s tobom. Mene su daleko od tebe držale one stvari koje ne bi postojale kad ne bi bile u tebi. Zvao si me i vikao, probio si moju gluhoću, zabljesnuo si, sijevnuo si i rastjerao moju sljepoću, prosuo si miomiris, a ja sam ga upio da uzdišem za tobom, okusio sam ga pa gladujem i žeđam, dotakao si me, i zato gorim za tvojim mirom."

Još nekoliko poznatih misli sv. Augustina:

Duša se hrani onim što je veseli.

Bog je beskrajna sfera čije je središte svugdje, a periferija nigdje.

Ljudi putuju pa se dive visovima planina, divovskim valovima mora, dugim tokovima rijeka,
širokim prostranstvima oceana, i kružnom pokretu zvijezda, a pored sebe prolaze i - ne čude se ničemu.

Što su iz radoznalosti saznali, to su iz oholosti izgubili.

Čuda se ne događaju u suprotnosti s prirodom, nego samo s onim što mi podrazumijevamo pod prirodom.

Izvor: sveci.net