U hvalospjevu „Veliča“ Marija obuhvaća cijelu povijest spasenja od našeg praoca vjere Abrahama pa sve dovijeka – do svršetka svijeta. Bog je onaj koji izabire, zove, blagoslivlja i daje obećanje Abrahamu, utvrđuje to prijateljstvo Savezom. Sva Abrahamova veličina počiva na Božjem pozivu i Abrahamovu odazivu. Bog poziva Abrahama: „Idi iz zemlje svoje, iz zavičaja i doma očinskog, u krajeve koje ću ti pokazati; Velik ću narod od tebe učiniti, blagoslovit ću te, ime ću ti uzveličati i sam ćeš biti blagoslov. Blagoslivljat ću one koji te blagoslivljali budu, koji te budu kleli, njih ću proklinjati; sva plemena zemlje tobom će se blagoslivljati.“ (Post. 12,1-3)
Bog govori Abramu, naređuje mu i obećaje, Abram pak sluša, čini, vjeruje. To je odlika i uzor svakog poziva. Svaki Božji poziv obuhvaća: glas koji poziva, obećanje koje se daje onomu kojeg se poziva i odgovor. Bog ulazi u povijest, odabire pojedinca i ulazi u njegov život, mijenja njegov tok i tok cijelog čovječanstva. Božji poziv je uvijek milost. A milost je uvijek nešto neočekivano, nezasluženo. To je slobodan Božji izbor u vremenu i prostoru, u svemu. Tako počinje povijest spasenja. Bog od onih koje poziva uvijek traži nešto veliko, ono što je osobi teško ostaviti. Abram je prauzor iskustva svih poziva. Bog od njega traži najteže: „Idi iz zemlje svoje, iz zavičaja i doma očinskog u krajeve koje ću ti pokazati.“ Kad Bog nešto traži, zauzvrat nešto i obećaje, jer Njegova riječ nikad nije prazna.
Mesijansko obećanje dano u prošlosti Abrahamu napokon se u Mariji ispunilo. Ona koja nosi u sebi ispunjenje, slavi davno obećanje jer je i ona rod Abrahamov. Marija zahvaljuje Bogu u njegovo ime i u ime njegova naroda Izraela. Božja dobrota i milosrđe prema Izraelskom narodu opjevana je u mnogim psalmima, proroci su ju navještali. Marija slavi Boga koji se u njoj utjelovio da bi postao Izbavitelj i Spasitelj ljudi. Marija se raduje spasenju ljudi, to je ono što nju ushićuje. – Taj trenutak je došao – ispunjenje svih Božjih obećanja. Obećanja koje je Bog dao Abrahamu i Ocima odnose se na cijelu povijest, cijelo čovječanstvo – ona su sveopća. Marija zna da Božje djelo spasenja koje se događa u njenom srcu, a potom u krilu, odnosi se na cijelo čovječanstvo. Sebe smatra neznatnom, siromašnom, malenom nasuprot Praotcima a zapravo je najveća od svih. Zastanimo na trenutak pred tom tajnom – pred veličinom Marijinom. Ona je puno više znala od velikih učenjaka , jer je naučila u jasnoći svoje vjere poznavati Krista.
Ne zaslužuje li Marija našu ljubav? Našu privrženost?
Pođimo k Mariji i pružimo joj svoju ruku. Neka nas ona vodi, poučava, usmjerava. Isus nam ju je dao za Majku, mi smo njezina djeca. Postanimo i mi maleni i neznatni.
Mi smo još uvijek u iščekivanju, u iščekivanju drugog Kristovog dolaska. Izrael je samo jedan povijesni narod. Kako smo čuli obećanja govore o blagoslovu za sva plemena na zemlji.
Kristovim dolaskom započinje „Novo nebo i nova zemlja“, prava zemlja obećanja, koja će u Njegovom drugom dolasku postati velika, blažena stvarnost, život u vječnosti.
Pomolimo se: Svemogući Bože, ne dopusti da Krist ostane za nas nepoznat, udijeli nam žar Marijine vjere i daj da svi kršćani budu svjedoci evanđelja, to te molimo po Kristu Gospodinu našemu. Amen!