Povijest je satkana od Božjih i ljudskih datosti, od vječnih i vremenitih stvarnosti, od dva suprotna svijeta koja se u povijesti trajno izmjenjuju. Tu se isprepliću svjetlo i tama, dobro i zlo, usponi i padovi... To je povijest silnih i oholih s jedne strane i povijest neznatnih i malenih s druge strane.
Djevica Marija je bila dio te povijesti. Živjela je stvarnost svoga vremena, svojih suvremenika, a osobito duhovnu stvarnost vjere. Danas je susrećemo kako pomaže rođakinji Elizabeti koja očekuje porod. Ona se nalazi među poniznima i neznatima koje Gospodin uzvisuje. Uz posebni Božji zahvat, dar majčinstva, ona i dalje ostaje službenica Gospodnja, u stavu služenja svojim bližnjima. Ostala je malena službenica iako je poznavala silnike koji su bili moćni i veliki u svojim očima. Oni su se osjećali sigurnima i zaštićenima. Štoviše, osilili su se nad ljudima i poviješću i željeli su pokoriti sebi narode i vladati njima, pa čak i samim Bogom. Njihova sila bila je izvanjska, a njihova moć prividna i privremena. Oni su u sebi bili duboko nesretni jer nikada nisu imali mira boreći se za svoju čast i vlast, za svoje prijestolje i za svoju budućnost. Njihovi su ciljevi bili samo ovozemaljski i sebični. Borili su se iz straha da ne budu poraženi i pobjeđeni. Nisu imali slobodu duha i srca, već su bili robovi vlastitih strasti. Takvima „Gospod ruši prijestolja, a postavlja ponizne na mjesto njihovo.“ (usp. Sir 10,14).
Marija o tome pjeva u svom hvalospjevu „Veliča“: „Silne zbaci s prijestolja, a uzvisi neznatne“ (Lk 1, 52) i zahvaljuje Gospodinu što uzvisuje malene i neznatne koji s njim surađuju i dio su njegovog spasiteljskog plana. Na Marijinom hvalospjevu ima se dojam da se nadahnjivao sam sv. Pavao govoreći o najvećoj kreposti koju posjeduju maleni i neznatni, a to je ljubav; ljubav koja je „velikodušna, dobrostiva, koja ne zavidi, ne hvasta se, nije nepristojna, ne traži svoje, nije razdražljiva, ne pamti zlo; ne raduje se nepravdi, a raduje se istini; sve pokriva, sve vjeruje, svemu se nada, sve podnosi. Ljubav koja nikad ne prestaje.“ (usp. 1 Kor 13,4-8). Među tim malenima nalazi se i ona, Majka Spasitelja i službenica Gospodnja. Maleni i neznatni, nekad i danas, ljudi su koji su otvorena srca za Boga i za čovjeka. Oni znaju čuti i slušati Božji govor poput Djevice Marije.
Maleni su jednostavni, ponizni, dobrohotni prema svima. Oni žive život za drugoga; gledaju dobro drugoga. Oni zrače vedrinom, požrtvovnošću i radošću. Njihove oči sjaje iskrenošću i ljubavlju. Jednom riječju, maleni zrače Bogom. Bog s njima može surađivati jer su oni prikladni za njegov govor, poučljivi su i poslušni njegovom glasu.
Primjena na život:
Dok promatramo Djevicu Mariju u njezinom pohodu Elizabeti i dok s njom pjevamo njezin „Veliča“, radujemo se što nam ju je Bog darovao da bude Majka Spasitelja, Majka svih ljudi, da bude naša Majka. Motrimo njezinu poniznost, vjeru, ljubav i požrtvovnost. Povjeravamo joj svoj put vjere, svjedočenja i dnevnog života za Boga i za čovjeka. Iako nismo oslobođeni oholosti, ipak nastojimo ići putem malenih i neznatnih u čemu nam Marija pokazuje put kao Majka i Voditeljica. Današnji svijet, kao i Marijini suvremenici ne cijene malene, ponizne i neznatne. To su za njih ljudi manje vrijedni do kojih svijet malo drži jer se ne guraju na prva mjesta, miroljubivi su, zahvalni i hrabri, a to danas svijet ne traži.
Oni su veliki u običnostima svoje svakidašnjice gdje susreću poput Marije Boga i njegovu dobrotu koju samom svojom prisutnošću svjedoče drugima. Na njima Bog gradi svijet sadašnjosti i budućnosti Crkve i naroda.
Gospodin u svakom razdoblju povijesti podiže svoje svete. Imamo tolike primjere Božje intervencije. Iako je zlo glasno i naizgled moćno, ono uvijek gubi. Božja ljubav po malenima pobjeđuje. Marija nam u svom „Veliča“ pjeva o pouzdanju. Uči nas i potiče da ne klonemo pred silnicima ovoga svijeta već da oči upremo u Gospodina prepuštajući svoju sadašnjost i budućnost Njemu; da živimo ne sebi, već Njemu (usp. Gal 2,20), poput Marije darujući sebe za druge u neznatnosti svoje svakidašnjice. Živeći blaženstvo malenih, gradimo nebesko Kraljevstvo već ovdje na zemlji.
Pozvani smo da se dnevno opredjeljujemo za dobro i sveto, za neznatno i maleno, da tako pobjeđujemo silnike koji vrebaju na naše duše. Dopustimo i mi da Bog može i na nama činiti velebna djela svoje ljubavi.
Pomolimo se:
Svemogući vječni Bože, pogledaj na nas kao što si pogledao na svoju službenicu Djevicu Mariju i učini da i mi poput nje budemo maleni i neznatni u služenju braći i sestrama. To te molimo po Kristu Gospodinu našemu. Amen