Kliče Blažena Djevica Marija u kući svoje rođakinje Elizabete ! Gdje je smetenost koju osjeća prilikom Navještenja, gdje je strah zbog kojeg joj anđeo kaže „Ne boj se Marijo, našla si milost u Boga.“?  Iščezli su, nestali, kao da nikad nisu ni postojali. Raduje se zajedno s Elizabetom u Spasitelju našemu. Ona, koja je milosti puna, živi u istini te se naziva poniznom Gospodnjom službenicom, svjesna tko je ona, a tko je Bog komu ništa nije nemoguće. Svjesna je da joj sve dolazi od Njega, sve ono o čemu svjedoče svi Proroci, sva povijest Izabranog naroda, kojeg je i ona član, sva njihova nadanja i očekivanja ispunjaju se u njoj. Vidimo je nakon Navještenja kako pada ničice pred Gospodinom upravo činom brzog ustajanja i odlaska u gorje k svojoj rođakinji Elizabeti kojoj je ovo već šesti mjesec. Marija, naša Majka, našla je milost u Gospodina, začeti će i roditi Sina, On će biti velik i zvat će se Sin Svevišnjega, Njemu će Gospodin Bog dati prijestolje Davida, oca Njegova, koji će vladati nad domom Jakovljevim uvijeke i čijem kraljevstvu neće biti kraja, nju to ne uznosi, raduje se u Bogu koji je vjeran u svojim obećanjima, ali i dalje ostaje neznatna službenica Gospodnja uvijek potpuno otvorena i slobodna za Božju volju i djelovanje do potpunog zaborava i poništavanja sebe. U njoj ne postoji druga volja, osim Božje. Zastanimo sada na trenutak i ogledajmo se u našoj Majci i učiteljici. Uprimo svoj pogled duha u bezdan njene poniznosti i vapimo joj u ovoj devetnici da nam izmoli tu kraljicu kreposti koja na njoj odsijeva takvom milinom. Kao što nam i sv. Terezija Avilska govori: “Nema dame koja bi Ga tako prisilila na predaju kao poniznost, ona Ga je donijela s Neba u utrobi Djevice i njome ćemo Ga mi dovesti, samo jednom vlasi, u naše duše.“ PKS 16,2 Čeznimo svim srcem za tom krepošću i nastojmo je steći, jer ona je „Dama“ koja jedina može zadati šah-mat ovom Kralju. Čini nas pred Bogom neznatnima, gladnima Njegova života u nama, te utiskuje u naše duše strah Božji.  Ne strah ljudski, strah koji nas paralizira i onemogućuje, već strah koji se rađa iz ljubavi prema Onomu koji i u našem životu čini velika djela i čije je Ime Sveto. Kada smo ponizni hodimo u istini o sebi i shvaćamo da sve ono dobro u našim životima dolazi od Onoga od koga dolazi svaki dobri dar. Dar života, krštenja, vjere, roditelja, obitelji, prijatelja…sve one stvorene ljepote koje nas okružuju, a naročito neizmjeran dar ljubavi Božje prema nama, koju nam je iskazao darujući nam svoga Jedinorođenoga  Sina, koji je došao na ovaj svijet, rođen od Marije Djevice, raspet, umro i pokopan, dajući svoj život da nas otme od đavolske vlasti pod kojom smo bili ujarmljeni istočnim grijehom i neposluhom Bogu naših praroditelja. Otkupio nas je od vlasti smrti i darovao nam Vječni život u zajedništvu sa samim Sobom. Što više uranjamo u otajstva vlastitog života i velikih djela koja nam učini Svesilni, sve više u nama raste i razvija se ljubav i zahvalnost prema Bogu. Upravo nas ta ljubav sprječava i čini budnima da Ga svojim životom, postupcima i odlukama ne vrijeđamo, te izbjegavamo grijeh, jer ne želimo povrijediti Osobu koju volimo i koja nas voli i s tolikim nam je činima i darovima svoju ljubav iskazala. Da bismo otkrili velika djela koja nam učini Svesilni, nužno moramo otajstvo vlastitog života promatrati očima vjere! Blažena Djevica Marija je uz svetog oca Abrahama u Svetom Pismu glavni uzor poslušnosti vjeri. Ona je na najsavršeniji način ostvarivala poslušnost vjere cijeloga svog života, živeći svoj „ Neka mi bude po Riječi tvojoj „ od Navještenja do Uznesenja, što nam i Elizabeta potvrđuje riječima:“ Blažena ti što povjerova da će se ispuniti što ti je rečeno od Gospodina!“. Vjera Blažene Djevice Marije je tako čista i snažna kao i ona sama i cijela njena osoba. Unaprijed oslobođena istočnog grijeha po zaslugama svoga Sina, pokazuje nam model življenja koji trebamo nasljedovati. Vjera jest nezasluženi Božji dar i vrhunaravna krepost, ali je isto tako dostupna onima koji je ponizno prose. Čin vjere je ljudski čin, tj. čin razuma koji, na poticaj volje koju Bog pokreće milošću, slobodno daje svoj pristanak Božanskoj istini. Vjera je sigurna jer se temelji na samoj Božjoj Riječi, djelotvorna je po ljubavi i već sada nam daje predokus nebeske radosti. I sam nam Petar u Djelima apostolskim svjedoči da Bog vjerom očisti srca pogana Dj15,9.  Pozvani smo rasti u vjeri slušajući  Božju Riječ i moliti, a molitva nije ništa drugo, nego kako nas uči sama naučiteljica molitve sv. Terezija Avilska „često puta prijateljski razgovor nasamo sa Onim za koga znamo da nas ljubi“. To je prijateljski odnos pun ljubavi i povjerenja između Jednoga Boga u Tri Božanske Osobe i naše duše koja svoj smiraj može jedino u potpunosti i pronaći samo u Onome koji ju je stvorio za sebe. Tada duša poput Blažene Djevice Marije, zahvalna za sva velika djela koja joj učini Svesilni, želi da krsno posvećenje oživljuje čitav njen život, da svaki čovjek Božje Ime spozna i blagoslivlje te klikće od radosti priznavajući Boga Svetim . Jer Bog je jedini Onaj koji Jest, bez početka i bez kraja, On je punina bitka u sebi, dok smo mi, Njegova stvorenja, sve što imamo i što jesmo primili od Boga. Uzdignimo dakle svoja srca Blaženoj Djevici Mariji za koju sv. Mala Terezija kaže da je više Majka nego Kraljica, te joj darujmo svoje živote da nas vodi k Isusu, svome božanskom Sinu, da i naš život bude po njenim rukama jedan veličanstveni Magnificat na hvalu i slavu Trojedinog Boga, Oca, Sina i Duha Svetoga. Uzljubimo i slavimo s dubokim poštovanjem i predanošću ovu veliku svetkovinu Uznesenja naše Majke na Nebo jer to je dan radosti i pobijede za sve nas. Sveta Terezija Avilska nam piše u knjizi „Moj život“: “Jednoga dana, na blagdan Uznesenja Kraljice anđela i naše Gospe, htio mi je Gospodin udijeliti ovu milost, te mi je u jednom ushitu pokazao njezin ulazak na nebo, te radost i svečanost kojom je bila prihvaćena i mjesto gdje se nalazi. Reći kako je to bilo, ne bih znala. Prevelika je bila slava koju je moj duh osjetio vidjevši toliku slavu. Ostali su mi veliki učinci i koristilo mi je da još više želim proživjeti velike nedaće a ostala mi je i velika želja da služim ovoj Gospi, budući da je toliko zaslužila.“ MŽ 39,26 Potaknuti ovim iskustvom koje je naš Gospodin darovao svetoj naučiteljici, a ostavio u baštinu svima nama, rastimo u kreposti poniznosti, vjere i ljubavi hrabro kročeći stazama ovoga života jer „Velika nam djela učini Svesilni Sveto je Ime Njegovo“! Neka Vam je svima blagoslovljena svetkovina Uznesenja naše Gospe na Nebo!