Veliča duša moja Gospodina! Marijina duša slavi Boga. Cijelo je njezino biće usmjereno prema Bogu. Ima li na ovome svijetu važnije zadaće od proslaviti Boga? Marija je toga bila svjesna.. Njezino cijelo biće bilo je uronjeno u Boga. Duša Marijina i njezina trajna pohvala Boga ideal su posvećene osobe. Marija nas poučava kako da Bogu slavu damo; da Ga najviše veličamo kada se pred Njim najviše ponizujemo. Što se više ponizujemo time Ga više hvalimo. Bog je uzvisio čovjeka i bez prestanka ga uzvisuje, darujući mu svog jedinog Sina. Ništa Mu ljepšega čovjek ne može uzvratiti, nego ponizujući se pred Njim bez prestanka i govoreći s Djevicom Marijom: „Veliča duša moja Gospodina“.
Od trenutka u kome je Marija rekla svoj DA Bogu, čudesna se tajna odigrala u njoj. Od tada je nosila u sebi Mesiju. On je bio tu sakriven, kao svjetlo koje će jednoga dana donijeti spasenje svim narodima. To je bila istina koja je Mariju ushićivala. Zastanimo na trenutak pred ovom tajnom i osjetimo i mi radost Marijinu. Ovdje se radi o nama koji sada živimo u ovome vremenu i prostoru.
Riječi anđela Gabrijela; „On će biti velik i zvat će se Sin Svevišnjega. Njemu će Gospodin Bog dati prijestolje Davida, oca njegova, i kraljevat će nad domom Jakovljevim uvijeke, i Njegovu kraljevstvu neće biti kraja“ (Lk 1,31-32), neprestano su obuzimale Marijin duh. Marija je nosila u sebi Onoga koji je bio veći od svijeta u kojem je živjela, Onoga koji će donijeti nadu spasenja za cijelo čovječanstvo i to se događalo u vremenu u kojem je Marija živjela. Marija je znala da nosi Spasitelja i to ju je ushićivalo. Snaga i milost Duha Svetoga su je nosili. Kad promotrimo Mariju na putu do svoje rođakinje Elizabete shvaćamo i razumijemo njezinu radost, njezino ushićenje. I mi smo na putovanju s Kristom. On je prisutan na svim našim putovanjima. Ne osjećamo Ga kao Marija, ali u vjeri znamo i prihvaćamo da je Krist u nama i s nama. On nas nosi na svim našim putovima, On upravlja našim stazama. Možda nismo dovoljno toga svjesni – Isusove snage u nama, pa se sa poteškoćama i problemima suočavamo sami. Kad Isus stanuje u duši, On sam uzima na sebe teret puta kojeg treba prijeći. Marija je bila prva navjestiteljica radosne vijesti. Kako je Ivan Krstitelj Isusov preteča, moglo bi se reći da je Marija preteča apostola. Prva je nosila Isusa svijetu i navjestila spasenje. Marija je gorila od želje da svoju radost saopći Elizabeti, a potom cijelom svijetu, te je odmah hitala u Gorje. I mi po Marijinom uzoru trebamo podijeliti s drugima Kristov sjaj i nositi ga svojim bližnjima. Marija nam pokazuje kakvom spremnošću moramo misliti na druge više nego na samu sebe, da se žrtvujemo za druge.
Svoju radost htjela je podijeliti s Elizabetom i odmah hita u Gorje. Kako je lijepo promatrati Mariju kako hita Judejskim brdima. Ona je glasnica dobre vijesti. Najavljuje mir među ljudima, pomirenje s Bogom, navješta spasenje. Pozdravom kojeg je uputila Elizabeti zaigra čedo u Elizabetinoj utrobi.
Na Elizabetine riječi: Odakle meni ta milost da Majka moga Gospodina dolazi k meni? Odgovara Marija hvalospjevom „Veliča“. Marija je zahvaćena i obuzeta Duhom Svetim.
Duša Marijina veliča Gospodina i klikće duh njezin u Bogu, jer posvećena dušom i duhom Ocu i Sinu, Marija se u ljubavi klanja jedinome Bogu i Gospodinu, od kojega sve potječe i po kojemu sve postoji, Marija kliče i raduje se u Gospodinu, jer je došlo spasenje čovječanstvu. Proroci su naviještali Spasitelja, koji je bio samo nada i iščekivanje, a sada se to događa, to je sada stvarnost i to se događa u Mariji, s Marijom i po Mariji. Razlog Marijinog klicanja je: jer je Bog spustio svoj pogled na nju. Gospodin je iskazao Mariji dobrotu koju nam je svima namijenio.
Pomolimo se: Nauči nas Marijo u svome životu priznavati veličinu Božjih dobročinstava, pomozi nam da hvalimo i zahvaljujemo Bogu zbog Njegovih darova, ojačaj našu vjeru u Providnost koja sve vodi s ljubavlju za naše dobro. Amen.