VELIKA DEVETNICA u čast sluge Božjega oca Ante Gabrića
SEDMI DAN
Sretno sam se vratio iz lijepe i sunčane Australije upravo prije Božića. To su nezaboravni dani, nezaboravna ljubav tolikih dragih prijatelja i dobročinitelja. U prvome redu ona tako divna bratska ljubav braće svećenika i sestrinska briga naših dobrih časnih sestara, te upravo roditeljska ljubav dragih vjernika u svim župama koje sam pohodio. I kako je Providnost lijepo uredila: očinski blagoslov đakovačkog biskupa oca Ćirila Kosa i monsinjora Stankovića koji su baš u to vrijeme pohodili naše hrvatske župe u Australiji.
Sretno sam se vratio u svoju dragu Bengaliju, Maria Polli u Marijino selo. Gotovo je malo i zapelo. Teško je bilo dobiti rezervaciju sve do Delhija. Rečeno mi je da su već sva mjesta zauzeta. No, kad sam im ja rekao da sam ravno iz Metkovića, Ante je dobio rezervaciju ne samo do Delhija nego ravno do Kalkute.
Na carini su druge putnike pomno pretraživali, no kad su mene vidjeli s mojom malom torbom na ramenu, carinik mi se osmjehnu i mahnu mi rukom da idem mirno svojim putem. Tako je bilo i u Australiji i u Indiji.
Kad sam stigao u Kalkutu, u isusovački Kolegij sv. Franje Ksaverskog subraća su me molila da tamo ostanem bar jedan dan i da se odmorim od putovanja. Već je bila večer. Mene je međutim srce vuklo u Marijino selo. Ta već sam gotovo dva mjeseca na putu. I požurio sam se da stignem na naš glasoviti drndavi autobus koji vozi prema Sorberia Hat. To je zadnja stanica prema našoj misijskoj postaji. Dobro me je treslo i istreslo i pretreslo nakon one vožnje po prekrasnim australskim cestama i avionskim linijama. No ja sam se usprkos svemu tome bio sretan. Premda je bio mrak, svaka palma, svaka banana i svaka koliba kao da mi se smiješila, kao da mi je htjela nešto reći.
Baš su se u misijskoj postaji gasila svjetla kad sam stigao pred crkvu. Kako je divno treperilo vječno svjetlo uz malo svetohranište. A s velikog križa Isus me raširenim rukama dočekuje, pozdravlja i grli. Divan doček, divan blagoslov! Isusa sam molio da i sve vas blagoslovi i zagrli. Onda sam odmah pošao u naše sirotište da dam blagoslov bolesnoj dječici, a zatim i bolesnom Rubenu. Njima sam dao svoj blagoslov i ujedno sam primio njihov blagoslov. I iščeznuo je umor od dvomjesečnog putovanja.
Eto me opet kod kuće u mojem dragom Maria Polliju, u Marijinu selu.
MOLITVA za proglašenje blaženim sluge Božjega p. Ante Gabrića
Oče nebeski, u sluzi Božjemu Anti Gabriću, misionaru, darovao si nam herojski primjer kako se milosrđem i ljubavlju širi Tvoje kraljevstvo. Molimo Te za milost da u vjeri Crkve on bude što prije proglašen blaženim i tako postane još bliži svima koji mu se obraćaju u svojim potrebama. Uvjereni da Ti je svojim životom i apostolskom revnošću omilio, udijeli nam po njegovu zagovoru milost za koju te sada molimo…Po Kristu Gospodinu našemu. Amen
Oče naš, Zdravo Marijo, Slava Ocu
Tekst i foto: Zaklada Otac Ante Gabrić - ZOAG
Autor devetnice: ©Zaklada Otac Ante Gabrić (ZOAG)
Zabranjeno kopiranje sadržaja bez suglasnosti autora
