VELIKA DEVETNICA u čast sluge Božjega oca Ante Gabrića
ČETVRTI DAN
Ne znam jesam li vam o njima već pisao: što su i kako se love, zašto se love i kako smo mi povezani s tim lovom...
Račići su račići, samo ovi što se love, maleni su i sićušni kao igle. Love se najlonskim mrežicama, i idu za izvoz. Tako su skupi da ih tu ni najbogatiji ne kupuju.
Početak je u ovim sunderbanskim džunglama, u ovim golemim rukavcima delte velikog Gangesa, koja se u našoj misiji ulijeva u Bengalsko more. Tih je rukavaca na stotine. Voda je posvuda slana. Kroz njih iz mora za vrijeme plime dolazi na milijune tih malih račića. Jedva ih možeš vidjeti. Kao iglice su. I prije su dolazili, no nitko nije mislio da ih lovi. Oni koji su imali i velika ribolovišta uz rijeke presjekli bi nasipe, pustili bi slanu vodu u polja, a tada bi s vodom ušli i ti račići i za godinu dana narasli bi više od 10 centimetara. Prodavali su ih kao najskuplju ribu. Vlasnici tih ribnjaka htjeli su ubaciti u polja i više račića.
Oni najsiromašniji po selima love ih na različite primitivne načine da si na taj način bar malo pomognu.
I eto, upravo nas je sama Providnost pozvala da pomognemo tim siromasima. Išao sam u selo Piprekhali radi svete mise. Kod sela Pakhirale čekao sam na lađicu da me preveze preko Gangesa. Četiri su žene iz urođeničkog plemena Šordar vukle poderane krpe uz obalu rijeke. Vidim da od vremena do vremena nešto vade. Upitam ih što love. »Čingri pona — male račiće!«, odgovoriše. Vidim da u one krpe, pa još poderane, neće pasti baš mnogo račića. Stoga im rekoh kako bi bilo bolje da uzmu poveću najlonsku mrežu. Da, bilo bi bolje, no kako će one nabaviti tu mrežu kad jedva zarade toliko da kupe nešto riže. Izračunali smo da bi najlonska mreža i jedan bambusov štap na koji bi stavili tu mrežu stajali oko 5 dolara. Rečeno, učinjeno. Božja nam je dobrota pomogla. Sad su toliko više lovile da su se uskoro uistinu lijepo pomogle i one i tolike druge obitelji kojima smo mogli pomoći.
Pri tom lovu ima dosta pogibelji, no bijeda ne misli na pogibelj. Najveća je pogibelj od morskih pasa kojih je mnogo u ovim rijekama. Već je tako izgubljeno dosta života. Te nemani tako su hitre da svoju žrtvu tako naglo uhvate da se jedva tko izvuče van. Osim toga, u takvim slučajevima nastupi trovanje krvi pa se tek jedan ili drugi uspije spasiti.
Ti siromasi ne zarade mnogo, no ipak se nekako pomognu i to samo u određeno doba godine! Ali zato dobro zarađuju bogati vlasnici tih ribolovišta. Oni te rakove preko Kalkute kasnije izvoze u strane zemlje, napose u Ameriku i u Japan.
Mi smo, međutim, sretni i zahvalni Božjoj providnosti što naši siromasi mogu bar nešto zaraditi u danima velike oskudice.
MOLITVA za proglašenje blaženim sluge Božjega p. Ante Gabrića
Oče nebeski, u sluzi Božjemu Anti Gabriću, misionaru, darovao si nam herojski primjer kako se milosrđem i ljubavlju širi Tvoje kraljevstvo. Molimo Te za milost da u vjeri Crkve on bude što prije proglašen blaženim i tako postane još bliži svima koji mu se obraćaju u svojim potrebama. Uvjereni da Ti je svojim životom i apostolskom revnošću omilio, udijeli nam po njegovu zagovoru milost za koju te sada molimo…Po Kristu Gospodinu našemu. Amen
Oče naš, Zdravo Marijo, Slava Ocu
Tekst i foto: Zaklada Otac Ante Gabrić - ZOAG
Autor devetnice: ©Zaklada Otac Ante Gabrić (ZOAG)
Zabranjeno kopiranje sadržaja bez suglasnosti autora