Kažu da su tri temeljna izvorišta straha na koje ne možemo utjecati: micanje tla pod nogama (potres), Nenadani jaki prasak (grom) i strah od smrti. Možemo govoriti i o vanjskom i nutarnjem strahu. Vanjski, strah od mučeništva (smrti) i nutarnji: izgubljen smisao za život, beznađe.
Promatramo današnji svijet, čini se da ništa nije stabilno ni sigurno. Sve je u pitanju. Mijenjaju se vjekovne norme. Sve nam izgleda jako prolazno i nesigurno. Taj osjećaj izaziva strah.
Prije se čovjek strašio prirode, danas se straši ‘pokvarene’ prirode. Pobijeđene su mnoge vjekovne bolesti, ali su se zato pojavile moderne, kojima još ne možemo ući u tajnu pa ni liječiti ih.
U evanđelju čitamo o poslanju apostola. Isus je bio realist, dobro je znao, što prebiva u čovjeku, dobro je poznavao svijet, dao je na znanje učenicima kakve ih poteškoće očekuju u njihovu poslanju. Zato im je rekao: ne bojte se; ja sam s vama, ja sam vaša snaga; prihvate svoje poslanje i ne bojte se svjedočiti za mene pred ljudima. Svijet nikada neće razumjeti našu vjeru, naš sustav moralnih vrijednosti, naše vrline. Vjernik je uvijek pomalo „strano tijelo” u ovom svijetu. Ne trebamo se truditi, da nam se svijet divi. Naše je poslanje da svjedočimo istinu. Nama nije oslonac nekakvo nazovi „kršćansko društvo”, već Bog, koji s ljubavlju prati naš životni put.
Danas je na sceni Novi ateizam koji podiže glas protiv religije, poglavito protiv kršćanstva. Nije tu riječ o povratku klasičnoga ateizma koji je kulminira u komunističkoj ideologiji. Današnji je ateizam mješavina zla i mržnje koje šire i potiču mediji - od tiska do interneta. Religija se sustavno i smišljeno, ali nadasve agresivno i prezirno stigmatizira i izruguje.
Njemački filozof Schnädelbach, koji se svojim istupima posebno istaknuo na početku novoga tisućljeća, u njemačkom magazinu »Die Zeit« (2000.), tvrdi daje religija uvijek upućena na fundamentalizam i nasilje. Religiozni ljudi su zapravo glupi, nemoralni, opasni...Za franc. filozof Michel Onfray-a, Europa se definitivno mora riješiti religijske, tj. kršćanske pošasti koja uništava čovjeka u njegovoj zemljanosti, tjelesnosti, u njegovoj potrebi za užitcima, uspjehom
Knjiga Richarda Dawkinsa »Bog - obmana«. širi prezir prema religijskome društvu, koje uvijek ima fundamentalističke naznake. Za njega religija i ne pripada kulturi. BibIija je znanstveno neprobavljiva, zapravo opasna literatura ... Bog je rasist, nacionalist, homofob, kolerično-opsesivni despot... Ne postoji ni jedan valjani razlog za to da se bude vjernik!
Za nas ništa nova. Poznato je da je već u ranom kršćanstvu, primjerice u Origenovo vrijeme, Kelso izrugivao religiju, a osobito kršćanstvo Povijest kao da se opet ponavlja. Iznova se bude agresivni porivi protiv svega što ima veze s reIigijom, osobito s kršćanstvom i kršćanskim moralom. Svi ti simptomi bolesnog društva prema Crkvi, vjeri i vjernicima uvelike su nazočni i kod nas; tomu smo svjedoci. Sve to unosi nelagodu i strah u ljudsko srce.
Shvatimo: strah i nesigurnost su plodovi nemira i tame. Nije li izvor strahova unutarnja zarobljenost? Čovjek prvo mora doživjeti nutarnje oslobođenje da bi bio slobodan na sve izvanjske prijetnje. Isus poziva svoje sljedbenike da se ničega ne straše jer on je trajno s njima. On je istina koja pobjeđuje svaki strah. Ono što kršćana oslobađa straha jest njegova svijest njegove vrijednost pred Bogom. Pravo zlo koje čovjeka ugrožava na prvom mjestu jest zloća grijeha – neprijatelj čovjekova spasenja. To je neprijatelj koji podiže ruku na čovjekovu cjelovitost. Isus ponajprije svoje učenike oslobodio straha iznutra. Naviještao je Kraljevstvo Božje kao najveću vrednotu. Božja dobrota oslobađa čovjeka svih pritisaka i neizvjesnosti. Kad sve dođe u pitanje Božja ljubav je stabilna i trajna. Stvoritelj se nikada ne odriče čovjeka bez obzira na njegove nevjernosti i grešnost. On je uvijek s nama. On nas pozna bolje nego što mi poznajemo sami sebe.
Sinovi svjetla su sinovi istine, a sinovi tame su sinovi zloće. Sinovi istine su neuništivi. Njih nitko ne može ubiti, jer istina se ne može ubiti. Oni nemaju što skrivati, tajiti. Svjesni su da istina najviše razotkriva zloću i laž i zato spremno i odvažno navještaju i svjedoče istinu.
Svatko tko svjedoči i živi istinu, taj svjedoči Isusa. Bog je na strani onoga tko živi i svjedoči istinu. Ne bojte se, vrjedniji ste nego li mnogo vrabaca. To znači, nitko tko ostaje na putu istine, ne ostaje sam. S njim je Bog. Rješenje mnogih tajni i strahova dobiva svoj odgovor: Bog je s nama, a ako je Bog s nama tko će protiv nas! Kad smo svjesni Božje prisutnosti s nama i u nama, nestaju svi strahovi i ugroženosti, bez obzira na to što se dogodilo. Do sada rečeno upućuje nas na pravi razlog strahova: Kad Bog nema mjesta u našem srcu sve u svijetu postaje relativno i nesigurno. Vraćanje Bogu je vraćanje sigurnosti čovjeka i svijeta. Njegovo je djelo ljubav i sigurnost. Vratimo se Bogu… Otvorimo mu vrata! Amen!
