VELIKA DEVETNICA u čast sluge Božjega oca Ante Gabrića
ČETVRTI DAN
Uz Ganges, i niz Ganges, a ovaj put bilo je i u Ganges. I, hvala Bogu da je sve sretno svršilo! Moglo je biti i gore. Posrijedi su bile opet vaše molitve i žrtve. Toga sam ih dana tako očito osjetio u selu Malakhaliju. Misa, pohod bolesnicima, sve je završeno u redu. Čak je bilo i malo vremena da nešto založim. Učitelj sela Šaroda poslao nam je rižu, dal i papreni torkari. I onda na Ganges. Danas ćemo u novo selo Kumirmari. Glavar toga sela, Onil, došao je po mene, pa ćemo zajedno u maloj Durgapodovoj lađici s podnevnom plimom prema sjeveru. Lađica je gore na nasipu, mi ćemo u nju sjesti, pa ćemo se po blatu skliznuti dalje prema Langesu.
Velim ja Durgapodu: Bolje je polako kroz blato, a lađu praznu spustiti u Ganges. No, eto, da bude meni »lakše« i da ne gazim kroz duboko blato, sjedosmo katehist, Onil i ja u lađicu. I onda se dogodilo ono čega sam se ja bojao. Gurajući lađicu niz strmu sklisku obalu, izmakla im se iz ruku, a mi kao strijela odosmo prema rijeci. Prednji dio ispunio se vodom, lađica se prevrnula, i mi smo bili uhvaćeni pod malim slamnatim krovom lađice. A tu je rijeka vrlo duboka, i što je najgore — puna je morskih pasa. No najveća je opasnost bila u tome što smo bili poklopljeni krovom lađice. I danas mi je tajna kako smo se mi izvukli, i kako smo onako u mokrim odijelima i držeći u rukama ono što smo mogli spasiti, isplivali do obale. Zapravo to i nije tajna, kad mislim na vaše sklopljene ruke, na molitve i žrtve tolikih suradnika i suradnica. A mora da je i još jedan razlog: Antina karta za nebo nije pripravna. Valja još koju godinicu gaziti po tim džunglama za Isusa i za duše.
Sasvim mokri i zablaćeni, držeći se jedan drugoga, uspesmo se nekako do nasipa. Odijela za promjenu nemam, pa se kao prokisao pijevac sušim na suncu... No za koji sat osušili smo se i mi i misne stvari, no bilo je i dosta štete. Prilično stvari otišlo je u rijeku: sat, kišobran, hrana, a najveća je šteta za fotografski aparat. Uspio sam ga, doduše, nekako uhvatiti, ali u njega je prodrla slana voda, pa ga do sada još nismo uspjeli popraviti. Svi me, međutim, tješe: Hvala Bogu da je spašena glava! Pred večer smo stigli u Kumirmari. To je selo od nekih tridesetak koliba uz Ganges. Ne znaju, međutim, kako će dugo ostati ovdje, jer je glavni nasip već napukao na nekoliko mjesta, pa se boje da će i njihovo selo, kao i mnoga druga sela, naskoro nestati u Gangesu. Pokušat ćemo sve što mognemo da ih spasimo.
MOLITVA za proglašenje blaženim sluge Božjega p. Ante Gabrića
Oče nebeski, u sluzi Božjemu Anti Gabriću, misionaru, darovao si nam herojski primjer kako se milosrđem i ljubavlju širi Tvoje kraljevstvo. Molimo Te za milost da u
vjeri Crkve on bude što prije proglašen blaženim i tako postane još bliži svima koji mu se obraćaju u svojim potrebama. Uvjereni da Ti je svojim životom i apostolskom revnošću omilio, udijeli nam po njegovu zagovoru milost za koju te sada molimo…Po Kristu Gospodinu našemu. Amen.
Oče naš, Zdravo Marijo, Slava Ocu
Tekst i foto: Zaklada Otac Ante Gabrić - ZOAG
Autor devetnice: ©Zaklada Otac Ante Gabrić (ZOAG)
Zabranjeno kopiranje sadržaja bez suglasnosti autora