Današnje evanđelje govori o žetvi, o radnicima i o apostolima. Nalazimo se u mjesecu kada se u domovini i širom svijeta rede novi svećenici i kada se slave mlade mise. Ovo evanđelje čitamo i na nedjelju Dobroga Pastira kada u cijeloj crkvi katoličkoj molimo za svećenička i redovnička zvanja. Iako ovo evanđelje uzimamo u kontekstu molitve za duhovna zvanja, svjesni smo da biti radnik na njivi Gospodnjoj nije ograničeno samo za neke, već je to poziv svim kršćanima. Ipak, u ovom razmišljanju ograničit ćemo se na one koji su pozvani biti pastiri u župnim zajednicama.
Budući da je svećenika sve manje, i kod nas počinje praksa da se dvije župe povjere na upravljanje jednom svećeniku.
Prije nekog vremena bio sam u jednom društvu i pričalo se o jednom svećeniku koji se spremao za mirovinu. Župa je mala. I reče netko u društvu: Pa ne ćemo valjda ostali bez župnika? Na to sam nekako spontano pitao: a koliko je vaša župa dala svećenika? Nastao je tajac. Čini se najnormalnije da svaka župa ima župnika, pa i mala župa.
Župnik je s vremenom postao institucija. Mjesto treba imati školu, ambulantu, po mogućnosti poštu i župnika. No, postavljam si pitanje što će mjestu župnik? Odgovorit ćete mi: da vodi sprovod, da krsti i vjenča i da nam ima misu za naše mrtve kad se mi sjetimo. I da se pojavi na nekoj skupštini udruge ili priredbi u školi.
Nekako mi se čini da nam za to ne treba župnik koji bi stanovao u župi, ako ga trebamo samo za to. To sve može napraviti svećenik iz susjedstva ili netko dežuran u biskupiji.
Mislim da nam ne treba župnik kao institucija. Treba nam župnik koji je pastir! Koja je razlika?
Župnik pastir prije svega moli za svoj narod. On bdije nad svojim narodom. Župnik pastir pozna svoj narod u dušu. Zna da mnogi ne uzimaju za ozbiljno molitvu, pa onda on moli za svoj narod. Moli blagoslov za lijepo vrijeme, moli da Gospodin oslobodi njegov narod od bolesti, potresa, suše i tuče.
Osobito moli da Gospodin u njegovom narodu uveća vjeru i da Gospodin blagoslovi narod zdravom kršćanskom vjerom.
Župnik pastir promatra i sluša. Ne ističe se, i njegov bi se narod začudio kada bi znao koliko on zna i koliko brine. Župnik pastir osobito se pazi tračeva i nastoji ne stvarati neku svoju ekipu jer ne želi imati svoje ljude kako ne bi radio podjele u župi.
Župnik pastir je na raspolaganju, ali isto tako zna da između njega i naroda mora biti jedna zdrava udaljenost. Pokušava pronaći pravu mjeru u druženju sa svojim narodom. Zna da kada je pozvan na druženje ili na slavlje treba i te prilike iskoristiti za evangelizaciju i dati dobar primjer.
Župnik pastir zna da mora opravdati ugled kojeg ima, jer ako taj ugled izgubi to će biti i gubitak za Crkvu. I to je nekada najteže jer to znači biti razapet između evanđeoskih ideala i svojih ljudskih slabosti. Župnik pastir osobito je uvijek svjestan da po njemu vjera u narodu ide gore ili dolje i to je težak teret kojega nosi.
Kršćanski narod uopće nije svjestan da župnik pastir ne postoji bez molitve svojeg naroda. Često se zna čuti kako neki župljani ogovaraju svoje župnike i prigovaraju im. Meni se čini da smo mi župnici još dobri koliko naš narod moli za nas.
Župa ne može napredovati ako župljani ne mole za onoga koji treba biti duhovni pokretač župe. Tek kada narod moli za pastira i pastir za narod, događa se duhovna obnova župe.
Župnik pastir pozvan je reći i ono što se ne želi ćuti. To treba govoriti na pristojan način i ako opominje to čini s puno obazrivosti i poštovanja prema drugima. Župnik pastir je svjestan da će Bog od njega tražiti račun o tome što je napravio za Božji narod.
Žetve je mnogo, a radnika malo. Molite dakle gospodara žetve da pošalje radnike u žetvu svoju. Isus i u svoje vrijeme kaže da je radnika malo. Nama se čini da je danas kriza svećeničkih zvanja. Ali Isus kaže da je uvijek kriza. Što to znači? To znači da mnogi radnici u žetvi Božjoj žive od Crkve, a ne za Crkvu. To znači da uvijek ima onih koji obavljaju gotovo uz put ono što bi im trebalo biti najvažnije u životu, a više se bave nevažnim stvarima.
U današnjem evanđelju slušamo što to Isus povjerava svojim apostolima, čime bi se to pastiri trebali baviti. Dao im je vlast nad nečistim dusima, te da liječe svaku bolest i nemoć. Bolesne liječite, mrtve uskrisujte, gubave čistite, zloduhe izgonite.
Imati vlast nad nečistim dusima znači prepoznati i imenovati zlo u nama i oko nas. Bolesne liječite. Moderna medicina sve više govori o psihosomatskim i autoimunim bolestima. Čini se da su uzroci tih bolesti neprihvaćanje sebe i života koji živimo, uzroci tih bolesti ne dolaze iz tijela, već su duhovne prirode jer dolaze iz čovjekovog duha. I zato liječnici na tijelu ne pronalaze bolest, a čovjek tvrdi da ga boli. Možda ga boli duša na koju je zaboravio? Radnici koje Isus šalje u svoju žetvu trebaju biti ljudi duha koji prepoznaju bolesti duha i koji mogu zaliječiti dušu.
Mrtve uskrisujte. Danas je toliko živih mrtvaca oko nas. To su ljudi koji su izgubili smisao života. Žive a da niti sami ne znaju zašto žive. U njima više nema životne radosti. Radnici koje Isus šalje u svoju žetvu pozvani su u ime Isusovo uskrisiti žive mrtvace na nov i kvalitetan život po mjeri evanđelja.
Gubave čistite. Postoji danas jedna moderna guba, a to je osjećaj krivnje i grižnja savjesti. Isusovi radnici pozvani su liječiti tu modernu gubu u sakramentu svete ispovijedi.
Dva puta u današnjem evanđelju spominju se nečisti dusi i zlodusi. Ne trebamo ovdje zamišljati scene iz nekog horor filma o egzorcizmu. Ovdje se radi o svijesti da postoji duhovni svijet. Taj duhovni svijet je podijeljen na dobro i zlo. Duhovni svijet utječe na naš život. Isusovi radnici kao ljudi duha bore se protiv duha zla, prije svega u sebi, a onda oko sebe. Ali samo u Isusovo ime. Ne u svoje. Isus daje moć za borbu protiv zla. Kako je lijepo vidjeti nekoga tko otkriva duhovni svijet i tko u sebi oslobađa Kristov duh.
I za kraj, da radnici ne bi umislili da djeluju svojim snagama, Isus kaže: Besplatno primiste, besplatno dajte. Izgubili smo svijest o besplatnosti. Sve pokušavamo gledati kroz vrijednost novca. Sve mjerimo. Pazimo što je tko nama donio ili poklonio, kako bismo onda to mogli uzvratiti.
Duhovni život evanđelja koji treba postati prepoznatljiv u našem svakodnevnom ponašanju i govoru, ne može biti vrednovan materijalnim. Sve što imamo je dar, besplatni dar kojim smo pozvani drugima olakšati i uljepšati život.
Jedna od najljepših stvari koju župnik pastir može učiniti u župi u kojoj djeluje je da izmoli zajedno sa svojim župljanima duhovno zvanje. Župe koje već dugi niz godina nisu dale duhovno zvanje, ozbiljno se trebaju zapitati zašto je to tako.
Molimo danas, ali i svaki dan, da Gospodar žetve pošalje radnike u žetvu svoju i da Božji narod izmoli pastire koji će mu biti na blagoslov i ponos. Amen.
