AUTOR: p. Stjepan Fridl
Izrazi "Spasenje onima koji se u Tebe ufaju" naglašava da je vjera i povjerenje u Isusa Krista put ostvarenje vječnog spasenja. To znači da po vjeri i prihvaćanju Krista kao Spasitelja, možemo primiti oproštenje grijeha i imati sigurnost da ćemo biti spašen i živjeti vječno u Božjoj prisutnosti.
Isusovo srce je simbol njegove neizmjerne ljubavi prema nama. On nas je ljubio do kraja i dao je svoj život za nas na križu. Ta ljubav je tako snažna i duboka da se ne može izraziti riječima. No, njegova ljubav nije samo nešto što se dogodilo u prošlosti. Ona živi i djeluje u našim životima i u našoj zajednici.
Kristova nas ljubav poziva na povjerenje i ufanje u njega. Kada se ufamo u Isusa, on nas spašava od grijeha i smrti. Njegovo spasenje nije nešto što možemo zaslužiti svojim trudom ili djelima. Ono je dar, besplatna milost koju Gospodin nesebično daje svakom tko mu se povjerava.
Kad iskreno povjerujemo da smo Kristovi, možemo biti sigurni da smo dionici njegove milosti. Nema ničega što bismo mogli učiniti čime bismo zaslužili spasenje; Isus nas spašava iz čiste ljubavi. Kada to shvatimo i prihvatimo, možemo živjeti u radosti i miru, znajući da smo njegovi i da će nas njegova ljubav pratiti zauvijek.
Teološka pozadina ovog zaziva je poznati govor svetog Petra nakon ozdravljenja uzetog. Završna riječ obrane je ispovijest vjere u Isusa Krista kao jedinog spasitelja : „Onda Petar pun Duha Svetoga reče: "Glavari narodni i starješine! Zar mi danas odgovaramo zbog dobra djela učinjena bolesnu čovjeku? Po kome je ovaj spašen? Neka bude znano svima vama i svemu narodu Izraelovu: po imenu Isusa Krista Nazarećanina, kojega ste vi raspeli, a kojega Bog uskrisi od mrtvih! Po njemu ovaj stoji pred vama zdrav! On je onaj kamen koji vi graditelji odbaciste, ali koji postade kamen zaglavni. I nema ni u kome drugom spasenja. Nema uistinu pod nebom drugoga imena dana ljudima po kojemu se možemo spasiti." (Djela 4, 8-12).
Na prvi pogled ovaj zaziv kao da ograničuje mogućnost spasenja. Mi rado ispovijedamo da je spasenje ponuđeno svima, Drugi Vatikanski Sabor je govorio čak i o onima koji ne poznaju Isusa, (anonimnim kršćanima) ipak im je spasenje omogućeno. Ovdje se kaže da je Srce Isusovo spasenje onima, koji se u njega ufaju. Nije to nipošto u suprotnosti s naukom o univerzalnom spasenju. Sam je Isus rekao Nikodemu, da je Bog toliko volio svijet, da je dao svog jedinorođenog Sina da nitko tko u njega vjeruje, ne propadne. Univerzalna čežnja za Bogom i za spasenjem također je upisana u ljudsko srce, kako je to lijepo izrekao sveti Augustin: „Nemirno je naše srce dok se ne smiri u Bogu !“
Blažena Djevica Marija, majka Isusova i majka naša, nakon smrti svoga Sina s puno nade očekivala je i njegovo uskrsnuće. Neka nas ona, majka nepokolebljive nade nauči da nikad ne posumnjamo u spasenje koje nam je ponuđeno po smrti i uskrsnuću Isusa Krista. Amen!