AUTOR: p. Stjepan Fridl
Kršćanin vjeruje da je Isus Krist, Božji Sin, došao na ovaj svijet da nas spasi i otkupi. Njegova smrt na križu bila je žrtva za naše grijehe. Ovaj zaziv znači da je Srce Isusovo - simbol Božje ljubavi koja se izlila na nas kroz Kristovu žrtvu.
Kad razmišljamo o tome kako je Isus umro za nas, moramo shvatiti da to nije nešto što se dogodilo jednom davno. To se događa svaki dan kad se klanjamo pred Presvetim Sakramentom, sudjelujemo u žrtvi koju je Isus podnio za nas na križu. Kad prihvaćamo svoj križ i slijedimo Isusa, mi prihvaćamo i njegovu žrtvu za nas.
Izraz "Srce Isusovo" obično se odnosi na Kristovo fizičko srce, ali i na njegovu nutarnju narav, koja je ispunjena ljubavlju i milosrđem. Ta predodžba Kristova srca ima snažno značenje za kršćane, a posebno za katolike koji štuju Presveto Srce Isusovo.
Izraz "žrtva za grijehe" odnosi se na Kristovu smrt na križu kao žrtvu koja je podnesena za otkupljenje naših grijeha. Kao kršćani, imamo snažan primjer u Isusu Kristu. Njegova žrtva za nas je nešto što nam daje nadu i vjeru u vječni život.
U ovom zazivu sadržana je čitava povijest spasenja. Ta povijest počinje grijehom prvog čovjeka, a ima svoj vrhunac u žrtvi Isusa Krista. Teološka pozadina ove istine nalazi se u poslanici svetog Pavla Rimljanima: „Zbog toga, kao što po jednom čovjeku uđe u svijet grijeh i po grijehu smrt, i time što svi sagriješiše, na sve ljude prijeđe smrt... Uistinu, ako grijehom jednoga smrt zakraljeva - po jednome, mnogo će više oni koji primaju izobilje milosti i dara pravednosti kraljevati u životu - po jednome, Isusu Kristu. Dakle, grijeh jednoga - svim ljudima na osudu, tako i pravednost Jednoga - svim ljudima na opravdanje, na život! Doista, kao što su neposluhom jednoga čovjeka mnogi postali grešnici tako će i posluhom Jednoga mnogi postati pravednici. A zakon nadođe da se umnoži grijeh. Ali gdje se umnožio grijeh, nadmoćno obilovala milost: kao što grijeh zakraljeva smrću, da tako i milost kraljuje pravednošću za život vječni po Isusu Kristu Gospodinu našemu“. (Rim 5, 12-21).
Zaustavimo se jedan čas na riječi „žrtva“. Ona je višeznačna. Može se prinijeti žrtva kao naknada za počinjeni grijeh, kao zahvala Bogu za ozdravljenje, može se žrtvovati nešto, ali se može žrtvovati i vlastiti život za voljenu i dragu osobu, ili pak žrtva za neki veliki ideal. Žrtva se može prihvatiti, kad nas zadesi neka neugodna situacija, bolest ili gubitak neke vrijednosti. Kad je riječ o Isusovoj žrtvi, onda moramo primijeniti novu riječ, treće značenje. Isus nije samo ponio žrtvu, nije samo prihvatio žrtvu, nego je on sam žrtva. Istina, i mi katkad upotrebljavamo riječ žrtva u tom smislu: žrtva sam nesporazuma, okolnosti, napada. Ali kod Isusa značenje je drugačije zbog povezanosti s grijehom. Nitko od nas nije žrtva za grijehe. Isus je ponio naše grijehe, pribio ih na križ, otkupio nas je od ropstva grijeha i uputio nas na put spasenja i vječnog života.
Blažena Djevica Marija, majka Isusova i majka naša, prinijela je najveću žrtvu: žrtvovala je svoga Sina. Neka nas ona nauči, da se naše pomirenje nalazi u Presvetom Srcu Isusovu, u njegovoj žrtvi za nas. Tu žrtvu, na nekrvni način ponavljamo u svakoj svetoj misi. Amen