AUTOR: p. Stjepan Fridl
Razmišljamo o jednoj od važnih tema kršćanstva - Srce Isusovo, živote i uskrsnuće naše. Kao kršćani, vjerujemo da je Srce Isusovo izvor svega, našeg života i naše nade u vječni život. Uskrs je proslava Isusove pobjede nad smrću. Isus je uskrsnuo od mrtvih, pobijedio je grijeh i smrt. To je dokaz da je njegova ljubav za nas jača i od same smrti.
Kada pogledamo na Isusa, vidimo Boga koji se utjelovio i došao među nas. Živio je među nama, darivao nam svoju ljubav i milosrđe. Riječima i djelima poučavao je o ljubavi prema Bogu i prema našim bližnjima.
Sve što je Isus činio bio je čin ljubavi prema svakom čovjeku. Njegovo srce je bilo puno ljubavi, suosjećanja i milosrđa za svakoga. Upravo zbog te ljubavi, Isus je dao svoj život na križu kako bi nas otkupio od grijeha i omogućio nam vječni život.
Zaziv: Srce Isusovo, živote i uskrsnuće naše, može se shvatiti na dva načina. Prvo značenje bi moglo biti da nam ljubav Presvetog Srca Isusova garantira da ovozemaljskog života prelazimo u vječni. To možemo razumjeti ako zaziv: život i uskrsnuće spojimo u jednu sliku, u jednu cjelinu. Presveto Srce Isusovo nam garantira, da smo mi djeca vječnosti. Tu istinu ponavljamo u Predslovlju u misama za pokojne: „Uistinu je dostojno i pravedno, pravo i spasonosno, da vazda i svagdje zahvaljujemo tebi, Gospodine, sveti Oče, svemogući vječni Bože, po Kristu Gospodinu našemu. U njemu nam zasja nada blaženog uskrsnuća. Koji tuguju zbog neizbježne smrti, njih neka tješi obećanje buduće besmrtnosti. Jer tvojim se vjernima, Gospodine, život mijenja a ne oduzima, i pošto se raspadne dom ovozemnoga boravka, stječe se vječno prebivalište na nebesima“.
Drugo značenje dobiva zaziv, ako gledamo na ovaj život u svjetlu vječnog života. To značenje možemo shvatiti, ako dvije riječi: život i uskrsnuće promatramo odvojeno. Na sličan način možemo razumjeti riječi zaziva: križni put i nada. Naš život je križni put, a uskrsnuće je zov nade. Svaki je život opterećen problemima, kušnjama, žalošću, gubicima. To je ono što u vjerničkom rječniku zovemo križem. Svatko ima svoj križ, mora ga nositi. Križ može biti smrt drage osobe, teška bolest, osakaćenost u prometnoj nesreći, rođenje mentalno zaostalog djeteta. Kod ove točke svatko se može prisjetiti svoga križa. Nažalost, ima ljudi, koji pod teretom križa učine čak samoubojstvo. To za nas vjernike nije rješenje. Mi na križnom putu nikad nismo sami: Isus ide s nama, pomaže nam nositi teret života. Svjetlo na tom križnom putu je nada u uskrsnuće, koja nije puki san, nego čvrsto obećanje Isusa Krista, koji je prošao istim putem.
Blažena Djevica Marija, majka Isusova i majka naša također je prošla križni put, ali se nije slomila, jer ju je nosila nada u uskrsnuće. Neka nas ona, majka svake nade, nauči da u teškim časovima života znamo podići oči prema Križu, na probodeno Srce Isusovo. Amen!
