AUTOR: p. Stjepan Fridl
Želimo razmišljali o otajstvu naše vjere – promatrajući Isusovo probodeno srce. Njegova smrt na križu bila je vrhunac njegovog poslanja da spasi svakoga čovjeka. Što se krije iza ovog čina?
Srce Isusovo, kopljem probodeno, simbol je izvora života, ljubavi i milosrđa koje Isus nudi svima nama. Kada je Isus bio razapet na križu, vojnici su došli da provjere je li umro. Da bi bili sigurni, jedan od vojnika je uzeo koplje i probio Isusovo srce. Potekla je krv i voda Krv i voda koja su potekle iz Srca Isusova simboliziraju sakramente Crkve, Euharistiju i Krštenje. Euharistija je prema kršćanskoj tradiciji tijelo i krv Isusa Krista, a krštenje predstavlja našu duhovnu obnovu i rođenje u kršćanskom vjerovanju. Dakle, kopljem probodeno Srce Isusovo predstavlja temelj kršćanske vjere i sakramente koji su sastavni dio kršćanskog života.. Isus je naš krvotok, naš izvor života i snage.
U ovom vremenu kada se često osjećamo izgubljeni i usamljeni, kada nam je teško naći smisao i nadu, srce Isusovo treba nam biti utjeha i vodilja. Njegova neizmjerna ljubav i milosrđe mogu nas osnažiti i dati nam snagu da nastavimo koračati putem kojim nas je On pozvao.
Pođimo sada na Kalvariju. Stojimo pod križem i promatramo ovaj grozan i neshvatljivi prizor: čovjek probada Božje Srce. Nije ovaj jadni vojnik kriv za taj užasan čin; on to čini iz poslušnosti. I na njega se odnose Isusove riječi oproštenja, da ne zna što čini. Ovdje se zapravo i ne radi o pojedinim osobama, nego o svima, svekolikom čovječanstvu. Svi smo mi, od Adama do danas, onaj vojnik koji zabada koplje u Isusovo Srce. To Srce je simbol beskrajne ljubavi, simbol Božje ljubavi. Svaki grijeh i svaka nevjera je udarac u tu ljubav.
Prizor dalje plijeni našu pažnju i naše se misli okreću u drugom smjeru: Isusovo Srce nije probodeno, nego je otvoreno. Iz toga Srca izlaze rijeke ljubavi, praštanja i milosti. Iz tog probodenog Srca rađa se Crkva, novo čovječanstvo. Rađa se otkupljeni čovjek, ljubljen od milosrdnog Oca unatoč svemu zlu na što je sposoban. Tu negdje počinje za svakog od nas put obraćenja, put svetosti. Zaustavimo se na tren i pitajmo se: što vidimo u prizoru na Kalvariji? Ljudsku zloću ili Božju dobrotu? Isusovo otvoreno Srce nas privlači, uvlači nas u jedan čarobni krug Božje ljubavi. Evo, to je put svetosti.
Pred križem naše misli prelaze s jedne teme na drugu. Ne znam, jeste li ikada pitali, kako to da je vojnik probo samo Isusu srce, a ne i desnom i lijevom razbojniku? Njima su polomili kosti. Nigdje se ne čita da su razapetima probijali srce. Odgovor je možda u tome, što je jednom sam Isus rekao o svom životu i svojoj smrti: Nitko mi ne oduzima život, nego ga ja darujem. Kod ove točke možemo se sjetiti i Presvete Euharistije, sakramenta tijela i krvi Isusove. Sveta žrtva se ponavlja na oltaru Presvetog Srca Isusova. Dopustimo da srce Isusovo postane naše srce; da nas obuzme njegova ljubav i vodi putem svjetlosti i istine.
Iako se čini da je ovaj svijet pun mržnje, nasilja i razdora, znajmo da se ljubav Božja nalazi u srcu svakoga. Neka nas srce Isusovo prati na našem životnom putu i neka nas učini radosnima u nadi, hrabrima u borbi protiv zla i uvijek spremnima ljubiti i služiti drugima.
Pod križem stajala je Blažena Djevica Marija, majka Isusova i majka naša. I ona je promatrala isti prizor: otvoreno Srce svoga Sina. Ona je ušla u to Srce, ali primijetimo, da ne sama, nego je unijela u to Srce već novostečenog sina Ivana i s njim sve nas. Neka nas ona, žalosna Gospa, nauči da i mi znamo voditi ljude Presvetom Srcu Isusovu, izvoru ljubavi i praštanja. Amen.
