AUTOR: p. Stjepan Fridl
Život i svetost: ponovno dvije riječi, koje na prvi pogled kao da nemaju ništa zajedničkoga. Život je tajna i dar: vjerujemo da nas je dragi Bog pozvao u život, ali i s pravom kažemo da za svoj život zahvaljujemo roditeljima. Živimo u svijetu s drugom ljudima; smijemo se i plačemo, radimo i odmaramo se, uvijek se nadamo ljepšoj budućnosti, pa zato obično kažemo živimo svoj život. Ipak, u svim životnim prigodama uvijek nas prati misao da smo pozemljari, smrtni; naš život neumoljivo ide prema smrti. Zašto onda ipak kažemo da je Isus izvor našeg života? Kada gledamo na Srce Isusovo, vidimo ne samo fizičko srce, nego Srce koje je ispunjeno ljubavlju, milosrđem, suosjećanjem i poniznošću. Ovo Srce je izvor života, jer nam daje život u obilju, život u punini.
Znamo donekle i to, što je svetost: kršteni smo i sveti Pavao sve krštenike zove svetima. To nije naša zasluga, nego Božji dar. Znamo i to, da nas duhovni učitelji pozivaju na životnu svetost, a ona se sastoji u sve većoj uronjenosti u Božju ljubav. Zašto onda kažemo, da je Isus izvor naše svetosti?
Rješenje bismo mogli naći tako, da odstranimo slovo “i” između dviju riječi. Srce Isusovo je izvor svetog života! Riječ je o kvaliteti života. Nije svejedno, kako živimo. Dobro umrijeti se može samo onda, ako smo dobro živjeli. Mi rado ponavljamo molitvicu: “Gospodine, očuvaj me od nagle i nepripravne smrti”. Jedan mudar svećenik je ovu molitvu ovako formulirao: “Gospodine, daj mi naglu, ali pripravnu smrt!” Tu mudrost stavlja nam pred oči ovaj zaziv. Među obećanjima Presvetog Srca sv. Mariji Margareti Alacoque bilo je i to, da onaj koji obavi pobožnost devet prvih petaka, sigurno neće umrijeti bez sakramenata.
Zaustavimo se jedan čas pred pojmom “sveti život”. U hrvatskom jeziku radije upotrebljavamo kombinaciju “svetački život”. Nije, naime, život svet, nego onaj koji ga živi. Sveti Petar, u svojoj Prvoj poslanici govori o dvjema istinama: da smo preporođeni po Isusu Kristu i, da je taj novi život određen za svetost. Evo izvadaka iz ovog lijepog teksta: „Blagoslovljen Bog i Otac Gospodina našega Isusa Krista koji nas po velikom milosrđu svojemu uskrsnućem Isusa Krista od mrtvih nanovo rodi za životnu nadu, za baštinu neraspadljivu, neokaljanu i neuvelu, pohranjenu na nebesima za vas, vas koje snaga Božja po vjeri čuva za spasenje, spremno da se objavi u posljednje vrijeme…Njega (Isusa) vi ljubite iako ga ne vidjeste; u njega, iako ga još ne gledate, vjerujete te klikćete od radosti neizrecive i proslavljene što postigoste svrhu svoje vjere: spasenje duše. Zato opašite bokove pameti svoje, trijezni budite i savršeno se pouzdajte u milost koju vam donosi Objavljenje Isusa Krista. Kao poslušna djeca ne supriličujte se prijašnjim požudama iz doba neznanja. Naprotiv, kao što je svet Onaj koji vas pozva, i vi budite sveti u svemu življenju. Ta pisano je: Budite sveti jer sam ja svet. (1 Pt 1, 3-16).
Srce Isusovo je izvor svetosti, jer nas poziva na život u poslušnosti volji Božjoj. Isus je bio poslušan Ocu do kraja, a mi smo pozvani da slijedimo njegov primjer. Kada smo poslušni volji Božjoj, postajemo sveti, jer se u našem životu ogleda Božja ljubav i milost. Vjernici se mole Srcu Isusovu da ih ispuni duhom svetosti i da ih učini sličnima sebi. U Srcu Isusovu vjernici nalaze primjer ljubavi prema Bogu i bližnjima, te traže snagu da slijede njegov primjer.
U konačnici, razmatranje Srca Isusova kao izvora života i svetosti trebalo bi potaknuti vjernike da se bliže povežu s Isusom, da mu se povjere i traže njegovu pomoć u svojem životu. To bi trebalo dovesti do veće duhovne obnove i rasta u vjeri, te do spremnosti da se služe drugima u ime Isusa Krista.
Blažena Djevica Marija, majka Isusova i majka naša, živjela je uz Isusa i za Isusa. Njegova blizina joj je bio put svetosti. Neka nas ona nauči, da se svetost sastoji u životu u Isusovoj blizini, ožareni toplinom njegova božanskog Srca. Amen.