AUTOR: p. Stjepan Fridl
U ovom zazivu, dvije su nam riječi zagonetne: punina i primismo. Punina u sebi ne znači ništa. Iz svagdanjeg govora znamo da nešto može biti puno, ili nešto može biti puno nečega. Čega je Srce Isusovo puno? Druga riječ je primismo. Prima se nešto: dar, plaća, nagrada. Što mi primamo od Isusa? Zašto nam se ne kaže odmah? Pokušajmo riješiti ove zagonetke neposrednim putem.
Dobro je, da se ne kaže čega je Srce Isusovo puno: ono je jednostavno puno. To znači da je Srce Isusovo tako veliko, da obuhvaća sve. Stoga, ono nije samo puno, nego je punina. Lijepa je to i vrlo utješna istina. Srce Isusovo je veliko; u njemu ima mjesta za svakoga od nas; puno je ljubavi i milosrđa koje je Bog poslao u svijet kako bi nas sve spasio. Kada gledamo u to Srce, vidimo ne samo ljubav i milosrđe, nego i žrtvu koju je Isus podnio za nas. Kršćani vjeruju da je Krist na križu prolio svoju krv kako bi nas otkupio od grijeha, a Srce Isusovo predstavlja taj Božji dar ljubavi i milosti koji se daruje svima koji vjeruju u Njega.
U kršćanskoj duhovnosti, ima posebno mjesto štovanje Srca Isusova. Postoje razni oblici pobožnosti prema ovom simbolu Kristove ljubavi. Jedna od najčešćih je pobožnost Srcu Isusovom koja se prakticira obavljanjem Devet prvih petaka. Ta se pobožnost posebno obavlja u lipnju koji se naziva i Mjesecom Srca Isusova. Uz molitvu i razmišljanje o Kristovoj ljubavi prema nama, ova pobožnost potiče vjernike na obraćenje, pokoru i rast u duhovnom životu. Kao vjernici, pozvani smo prihvatiti tu otkupiteljsku ljubav i snagu koja iz njih proizlazi, te tako naš život postaje plodnijim i smislenijim. Neka nam uvijek u srcu odzvanja utješna poruka evanđelja: "Dođite k meni svi koji ste izmoreni i opterećeni, i ja ću vas odmoriti." Srce Isusovo otvoreno je svima nama, bez obzira kakvi smo, što smo učinili ili koliko smo puta pogriješili. Ono je puno razumijevanja i sućuti.
Mi primamo toliko darova, koliko imamo slobodnog mjesta. Dolazi mi na pamet duhovita priča o jednom dječaku, koji je priskočio u pomoć čovjeku u potrebi. Slastičar koji je to vidio, pozvao ga je u svoju slastičarnicu i želio ga je nagraditi za njegov plemeniti čin. Ponudio mu je da si uzme od slastica koje mu se sviđaju toliko koliko stane u njegovu šaku. Dječak je neko vrijeme razmišljao, onda je rekao: „Hvala, rado bih da mi vi uzmete svojom rukom!” „Zašto, pita u čudu slastičar“. „Jer vaša je šaka veća od moje!” odgovori dječak. Ovu istinu izražava zaziv o punini Isusove ljubavi i naše mogućnosti primanja. Isus ima veće ruke, nego mi, veće srce, veću ljubav nego mi, pa je bolje njemu prepustiti da nam daruje sve što želi dati, a ne da stalno moljakamo što nam treba. Naše je da budemo spremni primiti ono što nam želi podariti, a to znači, da će uz mnoga dobra katkada biti i koja kušnja. Ovaj je zaziv himna o Isusovoj velikodušnosti, dobroti i ljubavi koje nemaju granice, nego se mogu opisati samo kao beskrajna punina.
Blažena Djevica Marija, majka Isusova i majka naša je „puna milosti”. To znači da je i ona imala puninu Božje ljubavi. Neka nas ona nauči, da i mi stalno pripravljamo svoju dušu i srce, da možemo od Isusa primiti sve čime nas želi obdariti. Amen.
