AUTOR: p. Stjepan Fridl
Našu pažnju plijeni riječ „omiljelo“. Ova riječ ima jedno značenje u svagdanjem životu, a drugačije u religioznom govoru. U svagdanjem životu mislimo na nekoga koji je stekao naklonost druge osobe, pa postaje miljenik, posebno voljena osoba. Nije tako u religioznom svijetu. Tu omiljenost znači ljubav onoga, koji te gleda odozgo. Bog Otac gleda s ljubavlju Srce svoga sina i vidi da je ono sasvim lijepo, dobro, čisto, i nalazi milinu u tom srcu. U Evanđelju nalazimo pokriće za takvo shvaćanje. Kod krštenja Isusova čuje se riječ Oca nebeskog da je Isus njegov Sin ljubljeni. Evo kako to opisuje evanđelist: „Odmah nakon krštenja izađe Isus iz vode. I gle! Otvoriše se nebesa i ugleda Duha Božjega gdje silazi kao golub i spušta se na nj. I eto glasa s neba: "Ovo je Sin moj, Ljubljeni! U njemu mi sva milina!" Mt 3, 16-17).
Što zapravo znači milina? Ne moramo biti vrsni jezični znalci da saznamo neka značenja te riječi. Govorimo o „omiljenom jelu“, o „omiljenoj knjizi“, o „omiljenom mjestu za odmor“. Znači nešto, što nam je drago, što nam leži na srcu. Roditelji nerijetko govore o svom djetetu kao „miljeniku“. To znači, da ga vole na poseban način. Isus je poseban način voljen od Oca nebeskoga. Svoju je Ljubav darovao svima nama. Dao nam je svoga jedinorođenog Sina da nas spasi od grijeha i smrti. Isus nas je ljubio toliko da je dao svoj život za nas na križu. Kada razmišljamo o tom dubokom ljubavnom daru, ne možemo se ne osjećati ganuti i zahvalni. Isusovo Srce je toliko dobro, plemenito, sveto, da ga ne možeš ne voljeti. Stoga je razumljivo da u katoličkoj tradiciji, Srce Isusovo označava ne samo fizičko srce Isusa, već i njegovu duhovnu prisutnost u svijetu.
Smatra se da je Isusovo srce otvoreno svim ljudima i da je iz njega proizašla Božja milost i ljubav prema čovječanstvu. Svi smo mi voljena djeca Božja. To je njegov besplatni dar: voli nas jer smo njegovi. Ali da bismo postali omiljeli sinovi i kćeri, moramo postati takvi, da Božji pogled rado počiva na nama, kao nad Isusom u času krštenja. Taj trud se zove vježbanje u krepostima, suradnja s milošću, poslušnost poticajima Duha Svetoga. Isus nas uči, kako se to radi. Rekao je o sebi, da je došao vršiti volju Oca nebeskog. To je put svetosti, to je put punine života. Srce Isusovo nije samo simbol, ono je stvarno prisutno u našim životima. Na krštenju, Srce Isusovo postaje naše srce. Kristov Duh prebiva u nama, a mi smo pozvani da budemo Njegovi svjedoci u svijetu. Pozvani smo da živimo u ljubavi prema Bogu i prema drugima, i da svjedočimo o Isusovoj ljubavi u našim životima.
Blažena Djevica Marija, majka Isusova i majka naša bila je poslušna kći nebeskog Oca. Tu je istinu izrekla riječima pristanku: „Neka mi bude po riječi Tvojoj“. Ona je te riječi rekla Arkanđelu Gabrijelu, ali očito ih je uputila dragom Ocu nebeskom. Zbog troga je postala omiljela kći nebeskog Oca. Neka nas ona nauči, kako rasti u krepostima da bismo i mi postali sve više omiljeni sinovi i kćeri nebeskog Oca. Amen.
