AUTOR: p. Stjepan Fridl
Neobičan je ovaj zaziv. Za srce kažemo da je dobro, plemenito, samilosno, ali ne veličanstveno. Veličanstvena može biti neka crkva, npr. Bazilika svetog Petra u Rimu, ili umjetničko djelo, kao veličanstveni Michelangelov kip Pietà. Možemo govoriti i o veličanstvenim prizorima i mjestima, npr. Plitvička jezera. No, i srce može biti veličanstveno. Isusovo Srce je toliko lijepo, čisto, toliko milosrdno, da budi u nama osjećaj divljenja. U tom smislu: Isusovo Srce je beskrajno veličanstveno. U katoličkoj tradiciji označava poštovanje i ljubav prema Isusu Kristu i često se prikazuje kao srce okruženo krunom od trnja, simbolizirajući Isusovu patnju na križu.
Veličanstvo beskrajnog odnosi se na Boga kao beskrajno savršeno biće, stvoritelja svega što postoji u svemiru. Ovo vjerovanje prisutno je u kršćanstvu i drugim jednobožačkim religijama. Veličanstvo beskrajnog, želi naglasiti djelotvornu božansku moć i veličinu Boga te poštovanja i divljenja prema Njemu. Bog je iznad svega i jedini izvor savršenstva i istine u cijelom svemiru.
Srce Isusovo i zaziv Veličanstvo beskrajnog predstavlja spoj ljubavi i moći te naglašava da je Isus Krist istovremeno Božji sin i spasitelj ljudi. Time je naglašeno da je u Isusu Kristu savršeno sjedinjena ljudska i božanska narav te da je njegova ljubav i milosrđe neograničeno i beskrajno.
Zaziv, Srce Isusovo, Veličanstva beskrajnoga predstavlja snagu Božje ljubavi i milosrđa te podsjeća vjernike na Isusovu žrtvu na križu i Njegovu božansku moć. Ovaj simbol često se koristi u molitvi i duhovnosti, kao izraz poštovanja i ljubavi prema Isusu Kristu i Božjem beskrajnom veličanstvu.
U psihologiji čuvstava imamo osjećaje čuđenja i divljenja koje nas potiču na stav strahopoštovanja. Osjećaje čuđenja i divljenja pobuđuju oni, objekti, sile, događaji, koje doživljavamo kao iznenađujuće, neobjašnjive, koji nadilaze naše shvaćanje stvarnosti. Osamljeni čovjek pod beskrajnim zvjezdanim nebom može biti ispunjen čuđenjem i divljenjem, posebno kad razmišlja o veličini svemira a istovremeno postaje svjestan svoje malenosti u tom beskrajnom svemiru. Lijepo izražava taj osjećaj Psalam 8: „Jahve, Gospode naš, divno je ime tvoje po svoj zemlji, veličanstvom nebo natkriljuješ! Gledam ti nebesa, djelo prstiju tvojih, mjesec i zvijezde što ih učvrsti - pa što je čovjek da ga se spominješ, sin čovječji te ga pohodiš?“
Slične osjećaje budi u nama pogled na Presveto Srce Isusovo. Njegovo Srce je toliko veliko, divno, beskrajno dobro; nadilazi shvaćanje ljudske dobrote, da izaziva u nama divljenje. Promatrajući sebe pred tim veličanstvenim prizorom to izaziva u nama osjećaj čuđenja, da smo i mi dio ove čudesne stvarnosti, a kao posljedica pojavljuje se stav strahopoštovanja.
Blažena Djevica Marija, saznavši vijest Navještenja da će postati majka Božjega Sina našla se pred tajnom koja je nadilazila njezino shvaćanje. U njenom srcu spojila su se čuvstvo straha i čuđenja, a svoje divljenje, ali i svoju malenost izrekla je riječima: „Veliča duša moja Gospodina i klikće duh moj u Bogu mome Spasitelju, što pogleda na neznatnost službenice svoje“. Neka nas ona, blažena zbog svoje vjere, nauči da se znamo diviti pred bogatstvom koje zrači iz Presvetog Srca Isusov. Amen.
