Hvaljen Isus i Marija draga braćo i sestre! Zastanimo nekoliko minuta u razmišljanju nad Božjom riječi ove 4. uskrsne nedjelje, nedjelje Dobroga Pastira.
Na dan Pedesetnice čujemo danas u čitanjima iz Božje riječi, iz Djela apostolskih, mnoštvo je bilo duboko potreseno Petrovim riječima, duše su im bile dirnute onime što je Petar apostol govorio. Možemo postaviti pitanje: Kako to da su Petrove riječi tako duboko potresle ljude, dirnule njihova srca? Jedan razlog za to zasigurno leži u tome što je i sam Petar bio duboko potresen, dirnut onim o čemu svjedoči, zapravo, Onim o kome govori: bio je dirnut ljubavlju Kristovom do dna svoga srca. On je doživio Kristovu ljubav, on je shvatio da je Krist umro na Križu za njega, on je doživio da mu Krist oprašta njegove grijehe i voli ga i prihvaća ga takvog kakav jest i Petrovo srce gori ljubavlju. Prije nije bio spreman, ali sada je spreman trpjeti za Krista i to će se doista u njegovom životu ostvariti: trpjet će. Rekao bih da je zato njegova riječ snažna i zato njegova riječ može nadglasati druge glasove, koji govore drugačije od njegovog ili suprotno njegovom. Petar je uvjerljiv, ljudi ga slušaju. Osjećaju da govori istinu iza koje stoji svim srcem i životom. On je pastir koji odražava lik Krista, Dobrog Pastira.
Nedjelja je Dobrog Pastira, Dan je svećeničkih i redovničkih zvanja. Crkva je, braćo i sestre, potrebna onih koji će je predvoditi. Crkva je potrebna onih čije će riječi danas potresati duše, duboko dirati ljudska srca, gorjeti ljubavlju. No, da bi Crkva iznjedrila nova duhovna zvanja, potrebno je da je sama Crkva prvotno potresena ljubavlju Kristovom, dirnuta Bogom, potrebno je da smo svi mi, koji smo dio te zajednice, Crkve u koju smo sabrani, dirnuti Kristom.
Evo jedne provjere kojom možemo testirati jesmo li doista Kristovi svim srcem, duboko, zapitajmo svaki sebe – jesam li spreman za Krista nešto u svom životu pretrpjeti? To je dobra provjera iskrenosti i dubine naše vjere. Jesam li spreman za Krista nešto u životu i pretrpjeti?
Kaže apostol Petar u poslanici „Ako dobro čineći trpite pa strpljivo podnosite, to je Bogu milo. Ta na to ste pozvani jer i Krist je trpio za vas i ostavio vam primjer da idete stopama njegovim.“ Crkva u kojoj ima dovoljan broj onih koji vole Krista svim srcem i koji su spremni za Njega, za Njegovu stvar trpjeti zasigurno će uvijek imati duhovnih zvanja, jer, braćo i sestre, mlad čovjek kada vidi starije od sebe, starije koji su u svojoj vjeri autentični, oduševit će se i htjet će i sam slijediti taj primjer, a onda, neki od tih mladih i sami će osjetiti poziv na svećeništvo i redovništvo. Zato je na nama koji već jesmo svećenici i redovnici ili redovnice, ali i na svima nama koji smo članovi kršćanske zajednice velika odgovornost: djeca i mladež – koje ne možeš prevariti – koji, kako je netko zgodno rekao, ne slušaju uvijek, ali uvijek gledaju, vidjet će jesmo li doista iskreni i gorljivi Kristovi svjedoci, i oduševit će se, ili se neće oduševiti zbog onog što vide. Zato molite, braćo i sestre, za nas, i molimo jedni za druge, da nas sve ljubav Kristova duboko potrese i dirne naša srca duboko u našem životu pa da po našim riječima ljudi današnjice mogu osjetiti zov Krista, Dobrog Pastira, i da Njegov glas u ovome svijetu nadvlada tolike druge glasove ovoga svijeta, u kojima nerijetko odzvanja glas onog koji je Kradljivac duša, Neprijatelj Boga i čovjeka, ali je zavodnik i zavodi. Nemojmo slušati njegov glas nego slijedimo Kristov glas, glas Krista koji ide pred nama – ide pred nama u smrt, On daruje svoj život za nas na križu, ali ne ostaje u smrti, nego ustaje na novi život, na život u izobilju, koji želi darovati i nama. Ako ćemo i mi slijediti Njega, kako u radosti, tako i u teškoćama života, puta vjere, i mi ćemo, braćo i sestre, iskusiti to izobilje života o kojem Isus govori i koji nam želi darovati. Iskusit ćemo to kao predokus već sada, na ovome svijetu, a u punini, u Vječnosti, u radosti, pred Njegovim licem. Za Njim hrabro i ustrajno hodimo noseći svoj križ a preko križa do radosti uskrsnuća. Amen.
