„Jer ja svoju Majku nadasve ljubim, zato bih želio da i vi Nju isto tako ljubite. Zato sam vam je dao za majku, jer je ona najbolja Majka i ljubi vas poradi mene, kao što jedna majka ljubiti može.“
Poradi ljubavi svoje, daj također i nama duboku ljubav prema Njoj!

Na težinu grijeha Bog uvijek odgovara puninom opraštanja, ljubavi i milosrđem, jer milosrđe je uvijek veće od svakoga grijeha i nitko neće moći postaviti granice ljubavi Boga koji oprašta. I ne bojmo se, Bog, onima koji ga ljube, sve okreće na dobro. Bog uvijek pobjeđuje!

Dragi prijatelji RM, danas razmišljamo o Isusovim riječima i brizi o majci dok ju predaje ljubljenom učeniku Ivanu. Brine Isus za majku, dok visi na križu i za vrijeme svog umiranja. S križa joj je uputio riječi: „Ženo! Evo ti sina!” Zašto ženo, a ne majko? Zbog čega to Isus čini? Je li to milosrđe ili ljubav prema majci ili možda oboje?

Čini mi se i jedno i drugo, milosrđe, jer osjeća bol koju ona proživljava, a ljubav jer i u tom najtežem trenutku želi  ju poštedjeti i ne želi ju dodatno ražalostiti jer da ju je nazvao majkom, riječ majka, još više bi ju bol trgala i ražalostila u tom i onako teškom trenutku.

Bolan je to trenutak i za Isusa koji vidi i osjeća bol majke, suosjeća i s koliko žalosti u srcu stoji pod križem i u blizini. Stoji uplakana pod križem i tuguje zbog okrutne mu smrti. No, Isus uz Majku, gleda i voljenog učenika, Ivana. U trenutku Isus uspostavlja vezu između dvije ljubljene osobe, pa reče majci: „Ženo! Evo ti sina! Govori joj da se brine za Ivana kao da joj je pravi sin i da pazi na njega te da mu bude majka“ Zatim reče učeniku: „Evo ti majke! I od toga časa uze je učenik k sebi.” (Ivan 19,26-27). Bio je to upečatljiv trenutak, koji nikada neće biti zaboravljen, Ivan ju je uzeo sebi i brinuo se za nju.

Što još primjećujemo u ovom slučaju?

Isusa nije toliko obuzimala vlastita patnja da bi zaboravio svoje prijatelje i sve one čije je brige nosio na svojoj duši. Njegova je majka, možda, bila toliko zaokupljena mukom svoga sina da nije ni razmišljala što će s njom biti kasnije, upravo zato se On pobrinuo za majku sa preporukom da se i ona pobrine za Ivana kao da joj je pravi sin i da pazi na njega te da mu bude majka.

Zanimljivo je i ovo, što je majka Marija čula i vidjela u ovom trenutku? Nema sumnje da se prisjetila Šimunovih riječi kad je Isus bio dijete: „Evo, ovaj je postavljen na propast i uskrsnuće mnogih u Izraelu… (a i tebi samoj mač će probosti dušu).“ (Luka 2,34- 35)

I sada, kad je vidjela svog odraslog Sina kojeg ljudi mrze i kojeg su prijatelji napustili, ostala je „kod križa Isusova“, jer znala je, Isus i dalje intenzivno pati u meni i tebi, u ljudima cijeloga svijeta.

Pitajmo se, što je nama činiti? Zar i nama ne poručuje, zagrlite svoju i moju Majku molitvom i ne bojte se. Majka neće zatajiti. Majka koja stoji pod križem i gleda sina svoga u njemu gleda i svakoga od nas, jer mi smo jedno s Kristom, mi smo njegovi udovi, mi smo Crkva koja je ucijepljena u Boga. Ostanimo povezani i vjerni Kristu, kao što je i Marija oplakala svoga sina, dok je stajala pod raspelom, pod raspetim Sinka tijelom, zaplakala gorki plač. Kanda dušu tugujuću, rascviljenu stradajuću, probode joj britki mač. Turobna i ražaljena, bješe Majka preblažena, Majka Sina jedinog.  Amen!