Draga braćo i sestre, slušatelji Radio Marije, sve vas od srca pozdravljam i radujem se što mogu s vama slaviti ovu treću Korizmenu nedjelju. Vjerujem da u svima nama odzvanja onaj poziv Pepelnice, kojim smo započeli ovogodišnji korizmeni hod prema veleslavlju Uskrsa, kad nam je naš Gospodin i Spasitelj otvorio vrata „života u izobilju“ u zajedništvu s Bogom Trojstvenim, s Gospom našom majkom, koju nam je On s križa darovao, i sa svima svetima koji su već prispjeli u Božju vječnost.
„Spomeni se čovječe da si prah zemaljski..! Obrati se i vjeruj evanđelju“! poziva nas Korizma.
„Načinimo čovjeka“ reče Bog, kaže knjiga Postanka… Spomenimo se da nas je Stvoritelj, po našim roditeljima, s posebnom ljubavlju stvorio. Da nas je umijesio od zemlje, da smo stoga „zemljani, zemaljci“. Da je zemlja naš prvi dom, naša domovina… Da smo za nju Bogu odgovorni.
Ali čovjek nije samo zemlja, „prah zemaljski“, nego mnogo više, čudesnije. Stvoritelj je htio da čovjek bude „njegova slika“ pa je u to zemaljsko udahnuo svoga Duha, svoju ljubav, pa je tada čovjek postao živa Osoba, „slika Božja“.., postao je i „nebesnik“ … Stvoritelj nam je sve na zemlji poklonio, da se sa zemljom služimo, da sa svime na zemlji mudro gospodarimo.., da međusobno jedni s drugima skladno u njegovoj ljubavi živimo, pa da zemlja bude „rajski vrt“ gdje će ljudi živjeti zadovoljno i sretno…, po Božju, tj.„pobožno“ (kako kaže naša lijepa hrvatska riječ). Tako je Stvoritelj zamislio čovjeka, svoga ljubimca, kaže nam Biblija, knjiga Riječi Božje.
Zemlja nam i sve zemaljsko treba da bi živjeli ljudski. Treba nam sve neživo i živo, biljke i životinje, voda i more i zrak… Nadasve nam treba ono posebno, ono duhovno Božje u nama.Treba nam Božja mudrost a nadasve Božja ljubav. Bez toga nije moguće postići puni smisao svoga života ovdje na zemlji, „život u izobilju“, kako je govorio Isus.
Zbog toga svaki čovjek u sebi nosi nezasitnu glad i žeđ za životom, za zdravljem za srećom, za radošću, za vječnošću… Tisuće se želja i planova rađaju u ljudskom srcu i umu da zasiti ili utaži te žeđi i gladi ljudske… I zadivljujuće je što je sve čovjek tijekom povijesti postigao da bi ih utažio i zadovoljio. I danas smo svjedoci uvijek novih postignuća na svim područjima ljudskog života i ljudskog društva… Zahvaljujemo Bogu za te darove koje On čovjeku poklonja i tako stalno bogati ljudski genij…
Ipak, uvijek nanovo, uvijek na neki drugi način, svaki čovjek i svako vrijeme, pa tako i naše ulazi u trajnu napast da pomisli pa čak i da povjeruje da mu je samo zemlja i zemaljsko dovoljno da bude sretan čovjek. Da mu je ono zemaljsko jedino važno da utaži ili riješi sve svoje ljudske žeđi i gladi, koji se uvijek iznova javljaju, gotovo sa sve većom dramatikom. To, na žalost ide tako daleko da se vrlo često sa zemljom i zemaljskim ne služimo ni mudro ni s ljubavlju kako je to zamislio Stvoritelj. Čak što više i tragičnije, u tom gospodarenju zemljom i zemaljskim čovjek često zanemaruje, čak što više odbacuje, ili još više i tragičnije niječe Božji plan, Božje putove , Božje zakone, Božju mudrost i napose Božju ljubav u sebi, …Svi smo izloženi toj napasti… Svjedoci smo da se „zemlja sve više buni“ protiv takvog našeg sebično grešnoga ponašanja. Mnogi dižu ozbiljna upozorenja i uzbune, zbog kako se kaže „ekološke katastrofe koja prijeti čovječanstvu.“ I Papa Franjo je o tome snažno progovorio u svojoj enciklici „Laudato si!“upozoravajući sve nas što se događa sa zemljom i čovječanstvom, i sa svakim čovjekom kad zanemaruje Stvoritelja i njegove zakone u sebi i svijetu.
Gdje je u svemu tome, u tim gladima i žeđima ljudskim, zemaljskim Bog Stvoritelj, Spasitelj, Bog Otac ? Gdje je Duh njegov Životvorac, koga je Otac udahnuo u čovjeka, koga je Spasitelj s križa ispustio kad je umirao („nakloni glavu i ispusti Duh, zapisao je Ivan). Duh koga je ON nakon Uskrsnuća poslao učenicima, svojoj Crkvi, svima nama ? Zanemarujemo ga i ne računamo na tu njegovu ljubav. Na to nas opominje Korizma i poziva na obraćenje… To je katastrofa i našega vremena, kao i onoga vremena kojega spominje današnja knjiga Izlaska, kad su Izraelci u žeđi u pustinji zaboravljali da ih je Bog-Jahve čudesno izveo iz ropstva pa da On može utažiti i njihovu žeđ u pustinji… Nisu to htjeli povjerovati… Oni bi se bili radije vratili u Egipat, u ropstvo, na obale rijeke Nila,.., jer, eto tamo barem ima vode i kruha…
I Isus je kao čovjek bio gladan i žedan i umoran… Evo i u današnjem sv. Evanđelju.., On, žedan sjeda na Jakovljev zdenac u Samariji. Začuđenu ženu samarijanku, koja dolazi zagrabiti vodu moli: „Ženo daj mi piti“… Isus je dobro znao koliko, više od zemaljske vode iz zdenca, ta žena, kao i svaki čovjek, treba vode iz Božjega izvora ljubavi i milosrđa, pa joj reče: „Kad bi ti znala dar Božji i tko te traži te vode iz bunara, ti bi zatražila od njega i on bi ti dao piti vodu koja vodi u život vječni..,“ jer joj je otkrio sve njezine duhovne suhoće i žeđi, kako osobne, tako i one bračne i obiteljske, narodne, vjerske… Žena je zadivljena pa pita Isusa: „Daj mi te vode da ne žeđam i ne moram dolaziti ovamo“… Samarijanka nije odmah razumjela o kojoj je vodi riječ, ali je povjerovala da On sve zna o njezinom životu, o njoj, o njezinim problemima, slabostima i grijesima.., ali da je ne odbacuje, da s njom razgovara, da joj želi pomoći, da joj nudi drugi izvor vode života.., da joj nudi milosrđe, ljubav, oproštenje.., da je On Mesija - Spasitelj. I svojim je suseljanima to svjedočila, pa su i oni došli i povjerovali da je samo Bog pravi spasitelj koji može utažiti sve i one najdublje i najbolnije žeđi čovječje…
Sestre i braćo, Korizma je vrijeme kad Isus svakome od nas, Crkvi svojoj, i svemu svijetu ponavlja. „Žedan sam!“ Krist je žedan naše vjere, naše ljubavi, Žedan je naših dobrih djela (ne tek praznih riječi).., našega milosrđa, opraštanja.., pravednosti.., darežljivosti, naročito siromasima i potrebnima, strpljivosti.., žedan je svega onoga što nam tako često nedostaje, a što nam zemlja ne može dati.., nego jedino Bog Spasitelj, Duh Božji u nama… To nam iznad svega treba… Sveti Ivan, očevidac s Kalvarije, je posvjedočio da je iz Isusova probodenog boka s križa na zemlju potekla krv i voda… Ta voda i krv Kristova teče i danas u njegovoj Crkvi, po svetim sakramentima, naročito s naših oltara po Sv. Euharistiji…da hrani sve gladi i žeđi ljudske Vjerujemo li to mi doista, stameno, braćo i sestre? To je najveći zov Korizme. To je Isusov krik s križa: Žedan sam!“ Žedan je naše vjere… Isus to ponavlja svaki dan: „Uzmite jedite, pijte ovo je moje tijelo, i voda i krv novoga Saveza…“Bog nam se daje „jer kao i na onoj Zadnjoj večeri, on i danas „ljubi svoje, one u svijetu, do kraja, do beskraja nas ljubi!“ To je najradosnije vijest – evanđelje, kojem nas Korizma zove vjerovati !
Najveća prijevara koja se uporno, i danas agresivno (ali zamamno), nudi čovjeku, ljudima, obiteljima, narodima, napose mladima i djeci (i to svakakvim sredstvima i propagandom, lažnim naukama, ideologijama, politikama, često silom vlasti i prijetnjama moći i oružja, jest da nam Bog ne treba, da je vjera u Božje milosrđe i ljubav, nešto zastarjelo, pa čak i opasno za čovjeka, za njegovu slobodu i ljudska prava, za demokraciju, kako ponavljaju… To je ta opasna , kako je govorio Papa Ivan i Benedikt. „Kultura smrti“, koja se danas tako uporno propagira u Europi i svijetu, pa i u našoj domovini Hrvatskoj, na razne načine…Pozvani smo tome se oduprijeti, čvrsti u vjeri !
Isus je u Hramu jeruzalemskom vikao: „Ako je tko žedan neka dođe k meni i neka pije tko vjeruje u me.., jer iz njegove nutrine teku potoci žive vode, veli Pismo.“ „Tebe žeđa duša moja, Gospodine Bože moj !“ Bez tog izvora koji teče iz Božje ljubavi, čovjek umire od gladi i žeđi svoga bića.., umiru narodi, umire zemlja, umire svijet…
Braćo i sestre, molimo da nas ove Korizme Gospodin ispuni svojim Duhom životvorcem, da se obratimo i uzmognemo ljubiti i čuvati svoju zemlju, svoju domovinu, svoju obitelj, djecu, mlade i stare, svoje bližnje…. Da strpljivo nosimo svoje križeve s vjerom u uskrsnuće… Molite za svoje svećenike i svoje biskupe, za nas biskupe u miru, da svi budemo vjerodostojni svjedoci Božje ljubavi „koja je razlivena u srcima našim po Duhu Svetom koji nam je dan“. Amen.
