NEKA TE BLAGOSLIVLJAJU, GOSPODINE, TVOJI SVETI (Usp. Ps 145, 10)

Devetnica u čast svetom Josipu uz poticajne misli sluge Božjega Josipa Stadlera

Sveti Josip, uzor čistoće

Četvrti dan devetnice (13. ožujka)

1. Na mnogim umjetničkim prikazima možemo vidjeti svetog Josipa s procvjetalim drvenim štapom. Riječ je o predaji iz apokrifa Jakovljevo protoevanđelje (2. st.) i Pseudomatejevo evanđelje (5./6. st.) prema kojoj je Marija, odrastajući bez roditelja, živjela djevičanski u hramu. Svećenici su prepoznali njezinu posebnost te su za nju tražili najboljeg životnog sudruga, i to među udovcima. Josip je, prema tim nebiblijskim predajama, došao zajedno s drugim muškarcima u bogomolju. Svi su morali odložiti svoje štapove. Jedino je iz Josipova štapa, prije nego što je procvjetao ljiljanom, izašla golubica te je odletjela na njegovu glavu kao znak božanskog odabira da bude čuvarom Djevice Marije. Štap je u toj nebiblijskoj priči simbol vodstva, obrane i autoriteta, a ljiljan naglašava Josipovu čistoću. Ljiljan je do danas ostao u ikonografiji Josipov atribut, a označava njegov svet i krjepostan život u čistoći misli, riječi i djela.

2. Katolički nauk o spolnosti i krjeposti čistoće jedan je od najljepših teoloških i duhovnih traktata. Nažalost, na tome području vlada veliko neznanje, o tome se malo ili uopće ne govori pa nas stoga ne treba ni čuditi što postoje devijacije i strahovi na području spolnosti (potisnuta spolnost). Spolnost i čistoća ne bi trebali biti tabu tema. Zašto? Zato što spolnost u sebi nije grješna nego je ona dar od Boga. Upravo se spolnošću očituje naša konkretna, fizička i ljudska pripadnost biološkom i materijalnom svijetu.

Kad neka osoba zna integrirati spolnost u sebi te kad ima unutarnje jedinstvo tjelesnog i duhovnog, možemo govoriti o krjeposti čistoće. Čistoća stavlja seksualnost u službu vrjednota te ju nastoji učiniti sredstvom autentične ljubavi koja se konačno očituje, prema različitim načinima, u ženidbenom ili djevičanskom pozivu.

3. Poziv na rast u krjeposti čistoće, kako nas uči nadbiskup Josip Stadler, vrijedi za sve staleže: »Ima zaslijepljenih ljudi, koji su te misli, da je sveta čistoća samo za svećenike, za redovnike i redovnice, te vođeni tom mišlju nikada ni ne misle na krasotu i vrijednost i dragocjenost svete čistoće, njima se čini, da sveta čistoća, jer je uzvišena krepost, nadmašuje sile običnih ljudi, koji žive u svijetu.«

Kao uzor života u čistoći Stadler često preporuča svetoga Josipa i njegov brak s Blaženom Djevicom Marijom. »Čast matere Božje istina tako je velika, te od nje ne može biti ništa veće. No budući da je među Josipom i bl. Djevicom postojao vez ženidbeni, ne ima dvojbe, da se je on više nego itko drugi približio k onoj uzvišenoj časti, po kojoj Bogorodica na daleko pretječe sve stvorove; jer ženidba je od svih najveća zajednica i sveza te po svojoj naravi iziskuje, da jedno s drugim dobro dijeli. Kad je dakle Bog bl. Djevici Josipa dao za zaručnika, dao joj je time ne samo druga za život, svjedoka za njezino djevičanstvo i čuvara njezine časti, nego uslijed ženidbene sveze ujedno i dijelnika njezine uzvišene časti. Isto tako natkriljuje on dostojanstvom i čašću sve ljude po tom, što je po Božjoj promisli bio zaštitnik Sina Božjega ter su ga ljudi držali za njegova oca.«

4. U svetom Josipu, dakle, gledamo uzor čistog života koji nije opterećen grijehom ni neurednošću. Iako danas živimo u društvu koje ismijava krjepost čistoće, Josipov primjer pokazuje nam koliko je to velika i važna krjepost. Društvo koje ne poznaje suzdržljivost, koje mora isprobati sve odmah i sada, koje samo traži vlastiti trenutni užitak, ne vrjednuje čistoću kao plod Božjega Duha. Crkva nas uči da čistoća ne znači ne imati nagone i napasti nego znači pravilno ih integrirati u svojoj osobi i u svemu onome što činimo. Čistoća nam omogućuje da u nama iz dana u dan sve više raste snaga Božje ljubavi i da se tako stavimo na službu drugima u ljubavi.

Josip i Marija svoju su čistoću živjeli u djevičanskom braku (savršena čistoća). Njihova su srca bila predana jedno drugome te su svoje živote stavili na raspolaganje Bogu i njegovu djelu spasenja. Kako je našim obiteljima danas potrebno ugledati se na život nazaretske obitelji! Josip i Marija nas uče da budućnost ima samo ona obitelj kojoj je u središtu Bog, ona obitelj u kojoj se živi po Božjem zakonu, ona obitelj u kojoj se cijeni i vrjednuje život i žrtva iz ljubavi za drugoga. Da je manje televizije i mobitela, a više razgovara i iskrenosti, da je manje egoizma, a više praštanja, da je manje sebičnosti, a više dijeljenja u našim obiteljima, rasli bismo na putu svetosti i radosnije bismo živjeli!

5. Stadler također vidi kako svijet radije bira ići širokim putem komocije nego Isusovim uskim putem koji vodi u nebo. »Jedna od najširih vrata, kroz koja najviše ljudi ulazi u pakao, jest bludnost. A jedna od najmilijih kreposti našega Gospodina jest sv. čistoća. Za to si on sam Djevicu odabra za majku, za to on Djevac Djevicu majku preporuči na čas smrti djevičanskom učeniku Ivanu. Za to on odvraća ljude ne samo od čina bludnosti, nego i od misli i želja, te osuđuje i one, koji požele i tuđu ženu. Zato on obećava onima, koji čistoću sačuvaju, da će im na nebu dati posebnu osobitu nagradu, i da će ondje pjevati pjesmu, kakove osim djevica pjevati neće.«

Zagledajmo se, stoga, u život svetog Josipa, tog čistog i pravednog ljiljana u Božjem vrtu. Bog nas poziva da i mi pođemo njegovim putem svetosti. Na tom nas putu Stadler hrabri ovako: »Tko je dakle u grijesima ma kako velikima, bili oni krivovjerje ili bludnost ili psovka ili krađa ili pijanstvo, neka se ne usudi kazati: Slab sam, ne mogu se grijeha ostaviti i ustati; jer ako si ti slab, jaka je milost, koja će ti dati snagu, i da zamrziš na grijeh i da se pridigneš te postaneš pravednik Božji; jer mi sve možemo učiniti u onom, koji nas jači (Fil 4, 13).«