NEKA TE BLAGOSLIVLJAJU, GOSPODINE, TVOJI SVETI (Usp. Ps 145, 10)
Devetnica u čast svetom Josipu uz poticajne misli sluge Božjega Josipa Stadlera
Sveti Josip, muž pravedan
Treći dan devetnice (12. ožujka)
1. Sveto pismo ne donosi nam ni jednu Josipovu riječ. Skrovit je to svetac, ponizan, sav predan za druge. Josipovu osobnost i srce evanđelje je opisalo oznakom pravednosti: »Josip, muž njezin, pravedan« (Mt 1, 19a). U čemu se sastoji Josipova pravednost? Naime, Josip je bio zaručen s Marijom te je, prema židovskom zakonu, njihov brak kao takav već postojao, samo što još nisu bili započeli zajednički život. U tom smislu potpuno je ispravno reći da je Josip Marijin muž.
U jednom trenutku on saznaje da je Marija trudna. Josipu je bilo dopušteno otpustiti svoju ženu, javno je izrugati i kazniti. No, on je pravednik koji uvijek dobro promišlja i razlučuje osobe, događaje i pojave. On je pravednik koji prije svega bližnjima želi dobro. Konačno, on je pravednik koji se brine za dobar glas drugih.
Zato Josip odlučuje ne izrugati Mariju niti je poniziti. Donosi odluku da je potajice napusti. Tu vidimo Josipovu pravednost: on daje drugome ono što mu pripada ne želeći ponižavati. Ali nakon anđelove intervencije u snu Josip postaje svjestan o kakvu se to Božjem djelu radi i kakva mu je uloga sada povjerena: da bude čuvar Marijin i čuvar Sina Božjega! Upravo tada još više dolazi do izražaja Josipova pravednost. On prihvaća Mariju s djetetom pod srcem. Ne osuđuje ju nego ju prihvaća. To je odlika pravednika: postupati po svojoj savjesti, a to znači po glasu Božjem i po vlastitom dubokom uvjerenju.
2. U jednoj korizmenoj poslanici Stadler ističe važnost krjeposti pravednosti u moralnom i duhovnom životu kršćana povezujući je s otajstvom utjelovljenja: »No utjelovljenje nije nam doneslo samo neizmjernu čast i slavu, nego je Sin Božji s neba sišao na zemlju poradi nas ljudi i poradi našega spasenja. On je nas mogao na mnogo drugih načina spasiti, ali da mi ne padnemo opet u grijehe, da se očuvamo od grijeha uspješno, da nas kano sili, neka se u njega ugledamo i njegovim tragom pođemo, smatrao je on za jedan od najboljih načina, da postane čovjek. Znamo, da je po grijehu naša volja sklona na zlo, a i naš nam je um potamnio, tako te nam često i razlika između onoga, što je pravedno i nepravedno, manjka. Trebalo je dakle, da nam dođe kakav naučitelj, te svojim naukom pokaže koja su prava načela ćudoredna.« Otajstvo Kristova utjelovljenja, dakle, rasvjetljuje našu savjest i čisti našu spoznaju kako bismo mogli pravedno prosuđivati.
3. No, kršćanska duhovnost i tradicija, pa tako i Stadler, tumače pravednost onda i kada govore o Isusu i Mariji. Vidjeli smo da Stadler Blaženu Djevicu Mariju naziva »zrcalom pravde«, a Isusa »suncem pravednosti«. Sveci su, a među njima na osobit način Blažena Djevica Marija, odraz Božje slave i Božje pravednosti u svijetu. Sva njihova pravednost ima za cilj posvjedočiti nam kako je sâm Bog pravedan: »Rod donose i u starosti, sočni i puni svježine: da navijeste kako je pravedan Gospodin, hrid moja, onaj na kome nema nepravde« (Ps 92, 13–16). Njihova je pravednost zapravo njihova vjernost Bogu i Božjem savezu, a to uvijek uključuje i pravednost prema bližnjima. Pravednik je, dakle, onaj koji osluškuje poticaje Božjega Duha i koji u djelo provodi volju Božju gledajući uvijek opće dobro svih svojih bližnjih i cijeloga društva. »Tko čini pravdu, pravedan je kao što je On pravedan«, veli sv. Ivan (1 Iv 3, 7).
4. Kako nam danas treba Josipove pravednosti! Ako je Sveto pismo istaknulo baš pravednost kao bitnu krjepost Marijina muža, trebali bismo se zapitati koliko gajimo baš tu krjepost? Treba nam Josipove pravednosti: u našem građanskom društvu, u javnom političkom životu, u ekonomiji i gospodarstvu, u obrazovnom sustavu i na našim radnim mjestima. Treba nam Josipove pravednosti koja se neće bojati zauzeti se za ispravne i istinske vrijednosti koje ne prolaze. Treba nam Josipove pravednosti koja će znati razlučivati u datom trenutku što je dobro po sebi i korisno za sve, a što je zlo i što treba izbjegavati. Treba nam Josipove svete pravednosti u našem društvu u kojem sve više ima nepovjerenja u institucije, namještanja natječaja za posao, krađe i kriminala. Treba nam Josipove pravednosti i hrabrosti kako bismo čvrsto držali do uvjerenja vlastite savjesti, odnosno kako bismo ostali vjerni sebi i Božjem glasu. U konačnici, treba nam Josipove odvažne pravednosti koja bi svijetu pokazala Božju pravednost i svetost.
5. Upravo je Isus Krist došao da »svaku pravednost ispuni« te da grešnike opravda i spasi. Sveti je Josip sudjelovao u ostvarenju toga velikog Božjeg spasiteljskog nauma jer je bio čovjek pravedna srca koji je omilio Bogu. Zato mu je Bog povjerio tako velik zadatak: biti čuvarom Marijinim i Isusovim. U svemu je bio i ostao sav Božji, pun pouzdanja u Boga, ali i potpuno svoj, vjeran vlastitoj savjesti. Zato je pravednik. A dolikovalo je da Otac nebeski povjeri svoga Sina pravednim i svetim ljudima – Mariji i Josipu.
