Dođi, Duše Presveti, sa neba nas posjeti zrakom svoje milosti... Svim što vjeru imaju, što se u te ufaju, sedam svojih dara daj.
Danas ćemo razmatrati o Krvi Kristovoj i potvrdi ili krizmi.
„Kada dođe Branitelj koga ću vam poslati od Oca – Duh Istine koji od Oca izlazi – on će svjedočiti za mene.“
Isusovi učenici su pobjegli i skrivali se kada je Isus bio razapet. Bojali su se i nisu bili hrabri izaći iz kuće. Koja hrabrost i poletnost ih obuzima kada primaju Duha Svetoga. Oni izlaze, govore, slave. Svima su nam poznati darovi Duha Svetoga ali koliko ih njegujemo kod sebe? Jesmo li svjesni tih darova? Život kršćana nije dosadan život, naprotiv, jako je živ. Gospodin nam daruje ove darove da kao i apostoli možemo imati hrabrosti izaći iz naših nutarnjih prostorija u koje smo se zaključali i govoriti o Gospodinu i slaviti Gospodina. Nisu nam potrebna velika djela kako bismo dokazali svoju vjeru i svoje darove. Ma malena djela učinjena s ljubavlju su itekako dovoljna.
Naš život se razvija onda kada se dariva drugima. „Otkupio si krvlju svojom za Boga ljude iz svakog plemena, jezika, puka i naroda, i učinio ih Bogu našemu kraljevstvom i svećenicima.” (Otk 5,9-10)
Duh Sveti nam pomaže shvatiti važnost Krvi Kristove i otkupljenja. Pokazuje nam da smo svi otkupljeni. S toga nas poziva biti tu za našu braću i sestre. Kada razmišljamo o Krvi Kristovoj vidimo da je ona dio nas, da je dio našeg brata i sestre. I kako ne ljubiti dragog bližnjega kada znamo da je Njegova Krv dio njega, nje. Eto Duha koji djeluje, pomaže nam spoznati. No ne samo spoznati nego i prihvatiti.
Duh Sveti nam pomaže i kada nas naši križevi pritisnu. Uči nas kako prihvatiti svoje slabosti, kako nositi svoj križ. On nam pokazuje Isusov križ kako bismo shvatili da i naši križevi imaju smisla. Sv. Marija De Mattias, koja je toliko ljubila križ, piše: „Želim da imaš dušu punu poštovanja, poniznu, ugodnu, strpljivu, predanu u svakodnevnim patnjama. Često reci Raspetom Zaručniku: O moj dragi Isuse, blagoslovljena bila ona strpljivost i ljubav kojom si trpio mnoge prezire, nepravde, udarce... Blagoslovljena ona strpljivost kojom si podnio tolike udarce bičem i tolike muke! Utisni u moje srce veliku želju za patnjom i veliku revnost da duše privlačim tvome Križu, natopljenom tvojom predragocjenom Krvlju, Križu koji nam otvara vrata raja.“ (297)
Bože, ti si svjetlošću Duha Svetoga poučio srca vjernih: daj da u tom istom Duhu što je pravo mislimo i njegovoj se utjehi vazda radujemo. Po Kristu Gospodinu našemu. Amen.