„Božanska Krv za nas je izvor velikih milosti.“ Sv. Gašpar (1465) „Božanski Otkupitelj Isus Krist, radi pobjede svojega milosrđa i očitovanja svoje beskrajne ljubavi prema nama, udostojao se proliti u mukama i poniženjima svu svoju Dragocjenu Krv, Cijenu spasenja i slave. Da, svu ju je dao, dao ju je ta sve nas, i ne prestaje ju davati.“ Sv. MDM-konstitucije iz 1857. vidi str. 171.
Mt 27, 22-25 22 Kaže im Pilat: »Što dakle da učinim s Isusom koji se zove Krist?« Oni će: »Neka se razapne.« 23 A on upita: »A što je zla učinio?« Vikahu još jače: »Neka se razapne!« 24 Kad Pilat vidje da ništa ne koristi, nego da biva sve veći metež, uzme vodu i opere ruke pred svjetinom govoreći: »Nevin sam od krvi ove! Vi se pazite!« 25 Sav narod nato odvrati: »Krv njegova na nas i na djecu našu!« 26 Tada im pusti Barabu, a Isusa, izbičevana, preda da se razapne.
Isus se dao izbičevati. Sav je obliven krvlju. Pilat je otvoreno priznao da na njemu ne nalazi nikakve krivice, a ipak ga je dao izbičevati. Čovjeka ništa ne pogađa tako jako kao kriva osuda ili nepravda. To je nutarnja groza, koja još povećava strašne tjelesne muke bičevanja. Isus se za tuđe krivice daje izudarati do krvi. Ne tuži se, ne buni se. Ljubav zna podnijeti i nepravde i udarce.
Kako se ponašam kad me drugi krivo osuđuju? Jesam li sposobna primiti tuđu krivicu na sebe šuteći, kao Isus? Kako reagiram kad mi se natovari nezaslužena kazna?
Također, mogu razmisliti bičujem li ja svojim riječima nekoga? Jesu li moje riječi takve da osuđuju ili ohrabruju i bude nadu u život? Što mogu promijeniti? Korizma je izvrsna prilika i da se izmirim i oprostim svima koji su mene „bičevali“ i koje sam ja bičevala riječima, krivim osudama, nerazumijevanjem? Srdžba i pakosne riječi u stanju su nanijeti smrtonosne rane. Poput požara su koji nije stavljen pod kontrolu. Srdžba i pakost u Isusovim očima podliježu posebnoj osudi. Sve udarce Isus je hrabro podnio da bi tebe i mene otkupio, spasio, ozdravio.
Danas molimo za blago i ponizno srce. Srce koje ne osuđuje, već ljubi, prašta, zacjeljuje rane. Sjetimo se također, mnogih progonjenih kršćana. Zatvoreni, osuđeni, ubijeni samo zato što su kršćani. Vjerni Kristu i njegovoj Crkvi prođoše kroz mnoge nevolje, haljine svoje oprali su u krvi.
Gospodine, molimo te za sve koji su krivo optuženi ili moraju prihvatiti nepravedne kazne. Progovori im ti po svojoj predragocjenoj Krvi i daj da shvate da i njihova krv neće niti uzalud prolivena ako ju prikažu zajedno s tvojom. Daj da svi shvatimo i dublje razumijemo da se mir ne postiže silom, nego suotkupiteljskom patnjom.
Krvi Kristova, kod bičevanja izvirala, spasi nas!
