Dvoje vjernih apostola Krvi Kristove svojim životom su razumjeli što znači suosjećati. Sv. Gašpar piše svojoj subraći „Učimo se suosjećati s ljudima; primajmo ih s dobrotom, onda ćemo iskusiti kako milost djeluje divno.“ (1997). „Molimo Boga da blagoslovi naše napore i napore svih svojih službenika, da nestane grijeha i da se duše zauvijek spase na slavu božanske Krvi.“ (787) Potiče sv. Marija De Mattias. Oboje su shvatili da nam je sve milosti zaslužio Krist svojim životom i pristajući uz volju Oca sve do krvavog znojenja u Getsemaniju.
A kad je bio u smrtnoj muci, usrdnije se molio. I bijaše znoj njegov kao kaplje krvi koje su padale na zemlju. (Lk 22, 43b-44)
Nema gotovo ništa što tako jako očituje Isusa u njegovoj ljudskoj slabosti kao smrtni strah u Maslinskom vrtu. Sada se više nitko ne treba stidjeti ako ga obuzme strah. Sam je Sin Božji toliko trpio u smrtnoj muci da znoj koji ga oblijeva evanđelist slikovito uspoređuje s kapljama krvi koje teku niz Isusovo tijelo. Isus je do najdublje srži pogođen grijehom i izdajstvom. Njegova ljudska narav htjela bi izbjeći patnjama kojima ide ususret, ali ljubav prema Ocu pobjeđuje: Ne moja, nego tvoja volja neka bude. Isus pokazuje put svima onima koji se u napasti osjećaju slabima ili osamljenima. Pokazuje im kako će nadvladati strah. Pošto se usidrio u volju Očevu, Sin Čovječji postiže nutarnju slobodu bez straha, s potpunim mirom i promišljeno stupa ususret izdajniku da mu se izruči.
Korizma je vrijeme milosti, vrijeme za moje obraćenje. Moj Getsemani i vrijeme u kojem imam priliku ponovno se susresti Božjom riječju, pogledati u svoju nutrinu i osvijestiti da su i moji grijesi natjerali Isusu krvavi znoj na čelo. Vrijeme je da se konačno odlučim na čijoj strani stojim, pod čijom zastavom se borim, Isusovom ispisanom krvlju ili ostajem u taboru neprijatelja i pod zastavom Zloga. Razmislimo danas koji moj grijeh je najteži Isusu? Gdje nalazim utjehu i pomoć kad mi je teško?
Getsemani – One noći daleke sam među maslinama za kim si plakao? One noći daleke s kim si razgovarao za koga si molio? Dok svijet spava nebo je ondje i zaustavlja dah kapi Krvi s tvoga čela, platio si zlo i nebo je ondje nebo. Srce moje, tko te je kupio uz tako veliku Cijenu? Srce moje, plaćajući sve – sve do posljednjeg daha živeći u krvi nekog drogeraša pored beznadnih lica gdje čovjek umire Bog se rađa stavljajući na drvo zlo i svoga Sina, srce moje. I nebo je ondje…zadržava i dah. Polako i u šutnji crvene kao srce na tom golemom oltaru kapi tvoje Krvi nad svijetom koji umire sam. I nebo je ondje; i nebo je ondje zastalo u iščekivanju. Srce moje, onaj tko te je kupio uz veliku Cijenu bio je Bog plaćajući sve – sve do posljednjeg daha. Stvoreni i ponovno otkupljeni. Pružajući svoje ruke prema čavlima protiv nasilja i mržnje umireš i rađaš se, o Bože, i po tvojoj Krvi živi moja krv. Srce moje, zahvali se Bogu. Srce moje ako moraš nositi neki križ … već ga je uzeo Bog. (Marcello Marrocchi – vidi str. 75)
Krvi Kristova, u smrtnoj borbi na zemlju potekla, spasi nas!
