Sv. Gašpar je u jednom od svojih pisama jasno rekao: “Živimo u vremenu, u kojem božanska Krv mora očistiti cijelu Zemlju.“ (1309)
A sv. Marija De Mattias također nas podsjeća u svome pismu 265. govoreći: „ Živio Isus uvijek u našim srcima. Pozvani smo raditi u vinogradu Isusa raspetoga. Oh, koju čast imamo mi, slaba stvorenja, da možemo raditi kako bi duše bile sretne u nebeskom Jeruzalemu, gdje će nas Isus sjediniti jednog dana… Molitva, poniznost, ljubav, pobožnost.“
Dakle, „Crkva počiva u otvorima čavala po vjeri u Krista i u pukotini rane na boku, koja je zid, u kojem leži i počiva Crkva. Crkva zatim, kojoj se daje na pričest Krv Kristova, naziva se vinogradom. Doista Krist, Trs razlijeva svoj sok u cijelu Crkvu kako bi bila zasađena njegovom Krvlju da bi dala plodove vječne radosti. U stvari Krist, pun Krvi kao rumen grozd, rađa slatkoću aromatična mirisa vina u svim bobama udova mističnog Tijela koje su dobar miomiris Kristov.“ (Sv. Alber Veliki) Miris spasenja.
Bog je već na samom početku ljude obdario svojom milošću i prijateljstvom. No, naši su praroditelji to izgubili nepovjerenjem i neposlušnošću. Tako se među ljude uvukao nemir.
Zavladala je zavist i mržnja. Nisu vidjeli izlaz. Tada Krist postaje čovjekom, prolijeva svoju Krv kako bi ponovno uspostavio prijateljstvo između Boga i čovjeka. Tko po Krvi Kristovoj prihvaća Božju ljubav, nalazi mir u samome sebi i s drugim ljudima jer ga Krv Kristova oslobađa grijeha i otvara mu put u raj.
Shvaćam li važnost i vrijednost Krvi Kristove u vlastitom životu? Krv je život. Bez zdrave Krvi nema ni zdrava života. Ova korizma prava je prilika za moj život, za obnovu moga života. Kao što barem jednom godišnje napravimo kod liječnika pretrage koje nam govore o zdravstvenom stanju tako je korizma prilika napraviti pretrage duhovnoga stanja moje duše, moga života, mojih odnosa s Bogom, s bližnjima, sa svim stvorenim i sa samim sobom. Jesam li ove korizme spremna prijeći na Isusovu stranu i konačno ostaviti sve što je do toga trenutka bilo prividni smisao života? Je li moje obraćenje trenutno ili radikalno, autentično? Slika koju mi Crkva daje za kontemplaciju na početku Korizme je „Isus koji traži grješnike“. Ne treba zdravima liječnika nego bolesnima (Lk5, 31). Isus mi daje doznanja da pred Njim ne moram glumiti da sam zdrav/zdrava. Govori mi: „došao sam zvati tebe, grješnika.“ (r.32) Duboka svijest vlastite slabosti može me dovesti do susreta s milosrdnim Isusom, Isusom koji spašava. Vratimo se danas više puta na Isusove riječi: Ne treba zdravima liječnika… i neka mi one ovog korizmenog dana budu molitva srca.
Krvi Kristova, cijeno našeg spasenja, spasi nas!
