Zamisli da si na polju blizu Betlehema i čuj kako anđeo pastirima govori:
„Javljam vam veliku radost.“ ( Lk 2,10) Uđi s pastirima ispunjen svetom nadom u štalicu betlehemsku.
Moli Djevicu Mariju i svetog Josipa, koji su radosni i veseli, neka ti pomognu u ovom razmatranju da ti u srcu poraste krepost ufanja.
Prva točka
Razmisli kako je svaki čovjek po naravi slab i nemoćan. „Svako je tijelo kao trava, sva mu slava kao cvijet poljski: sahne trava, vene cvijet.“ (1 Pt 1, 24) Razmisli kako lako zaluta tvoj razum, kako ti je ponekad teško činiti dobro i kako teško postižeš mir u svom srcu. S apostolom uzdišeš: „Jadan li sam čovjek! Tko će me istrgnuti iz ovoga tijela smrtonosnoga?“ (Rim 7, 24)
Ali pogledaj u jaslice, pogledaj u lice Djetešca Isusa! Eto ti Spasitelja pred očima! Pred sobom vidiš Boga svoga, koji je iz ljubavi prema tebi sakrio svoju svemoć u slabašno tijelo da bi tvoju slabost pretvorio u božansku moć. „Gledam drago djetešce gdje plače u jaslama - slabo je, tužno je, siromašno, nevoljno, a srce mi kaže da je to Djetešce moj Bog, koji je zato postao Djetetom da ga se ne plašim nego da mu upravo trčim i da ga ljubim svim srcem i svom dušom.“ (Josip Stadler)
Ovo razmatranje je sjeme svetog ufanja. „Što je slabo pred svijetom, izabra Bog, da posrami jako“. (1 Kor 1, 28) Što je slabije od čovječje naravi?
A gdje je narav slabija nego u djeteta? Ali gledaj, nemoćna ruka Djetešca Isusa ujedno je i ruka svemogućeg Boga, koja nosi nebo i zemlju; ovo Djetešce jest sin Kralja nebeskog te će jednom kazati: „Dana mi je sva vlast na nebu i na zemlji!" (Mt 28, 19)
„Rodio se kao djetešce, pa da otkloni svaki strah od nas – što je učinio? Sakrio je svoju mudrost u djetinju dob da ne može govoriti i da te ne može optužiti niti ukoriti nego te blagim i nježnim licem k sebi priviti. Sve što god je nas grešnike moglo od Njega udaljiti, sakrio je samo da k Njemu stupimo s velikim pouzdanjem.“ (Josip Stadler)
Ako ti ovo dijete ustupi svoju moć, onda možeš sve; ako te ovaj Sin kraljevski prizna za brata, za sestru, onda ćeš jednom s njim kraljevati na nebu. Njegovom snagom možeš svladati strahovitu smrt, činiti divna kreposna djela - božanska djela usprkos ljudskoj slabosti.
I eto upravo zato je nebeski Otac dao da jedinorođeni Sin Njegov primi lik djeteta, „Kako nam onda s njime neće sve darovati?“(Rim 8, 32). „Jer, dijete nam se rodilo, sina dobismo; viče sav zanesen prorok Izaija.(Iz 9, 5) „Sve mogu u Onome koji me jača“(Fil 4, 13), hrabri nas sv. apostol Pavao. Odakle tako odrješit govor? Jer je sv. apostol primio Isusa u srce te se zaodjenuo Njime.
Hajde, sjedini se i Ti s Isusom, onda ćeš moći i ti kazati: „Živim, ali ne više ja, nego Krist živi u meni.“(Gal 2, 20) Ulit će se u tvoje srce sigurno ufanje da ćeš pobijediti grijeh, popeti se do svetosti, svladati smrt, dokučiti nebo. Ta pogledaj već si se sjedinio s Isusom na svetom krštenju i možeš uskliknuti sa sv. Petrom: „Blagoslovljen Bog i Otac Gospodina našega Isusa Krista, koji nas po velikom milosrđu svojemu nanovo rodi za životnu nadu.“(1 Pt 1, 3) Ti si dijete Božje, stoga sv. Ivan tebi također govori:
„Ljubljeni, sad smo djeca Božja i još se ne očitova što ćemo biti. Znamo: kad se očituje, bit ćemo njemu slični jer vidjet ćemo ga kao što jest.“(1 Iv 3, 2) „I tko god ima tu nadu u njemu, čisti se kao što je on čist.“(1 Iv 3, 3)
„Eto milosrđa Sina Božjega, a našega Spasitelja koji govori: Uzmi mene i spasi sebe.“ Od toga se sastoji kršćansko ufanje, to znači dobiti „dio na naravi božanskoj.“ Uči, dakle, u štalici, koja je ufanje onih, što ih pozva Bog da postanu slični Sinu Njegovu.
Druga točka
Pristupi, dakle, prijestolju koje je naš božanski Spasitelj namjestio u štalici betlehemskoj da nađeš pomoć u pravo vrijeme! Tebi svaki dan treba nove snage, nadnaravne snage da se možeš što više približavati savršenosti . Ti dobro znaš gdje te zove Gospodin, kako ti po proroku Izaiji govori: „Onima što se u Jahvu uzdaju snaga im se obnavlja, krila im rastu kao orlovima, trče i ne sustaju, hode i ne umore se.“(Iz 40, 31) Onoliko ćeš napredovati u krepostima i služenju, koliko se budeš pouzdano ufao.
Sad istraži srce svoje: je li ispunjeno Isusovom božanskom snagom? U srcu, koje se veselo ufa nema mjesta za strahove i žalosti. Ako te ipak žalost snađe, odmah ćeš sam sebi kazati: „Zašto si žalosna, dušo moja, zašto se plašiš? Ufaj se u Boga, pouzdaj se u Isusa svoga!“(Ps 42, 11) Istraži razlog žalosti.
Ako ona proizlazi iz samoljublja kojem se nije udovoljilo, prije nego što se ufaš u Isusovu pomoć, trebalo bi ukloniti ono što potiče na samoljublje jer ono onemogućuje snagu kršćanskog ufanja. Srdačno izgovori: „Pozvan sam na uzvišen život, nebo mi je domovina!“ Odupri se prolaznom i zemaljskom i vesela nada brzo će oživjeti u tebi.
Gdje je ufanje, ondje se rado i veselo radi. Zašto ratar obrađuje njivu? Jer se nada lijepoj žetvi. Ako vjeruje da će sve snopove neoštećene pospremiti, još će se više i bolje truditi u svom poslu.
A jesi li ti revan i trudiš li se napredovati u svetosti? Sigurno ćeš uspjeti, iz neba će ti doći pomoć. Ali možda se bojiš da se nebi uzalud trudio. No, to nije moguće, ako radiš s dobrom nakanom. Reci si: „Sve mogu u Onome koji me jača“.(Fil 4, 13)
Pouzdaješ li se u svoju snagu ili u pomoć ljudsku? Ako tražiš pomoć od Boga, dobit ćeš je, ali ako nastojiš steći ljubav i blagonaklonost ovog svijeta, tvoji napori neće biti blagoslovljeni. „Bolje je pouzdati se u Boga, nego se oslanjati na čovjeka.“(Ps 118, 8) „O preljubljeni Isuse, daj da radi tvoje božanske časti mi odsada samo za Te živimo i da ne marimo ni za kakvu drugu radost, nego za tu, da samo Tebe ljubimo i jedino Tebi služimo.“ (Josip Stadler)
Promisli, tvoje ufanje trebalo bi ići preko granica ovoga svijeta i vremena. Ufanje i čežnja su usko povezani. Mi se ufamo u ono što ne vidimo jer besmisleno bi bilo da se tko ufa u ono što može vidjeti. Ako imamo ovo ufanje jedva ćemo dočekati trenutak kad ćemo ugledati ono u što smo se ufali. Želiš li potpuno ili samo djelomično ući u Kraljevstvo koje ti Isus želi darovati? Pripravljena ti je kruna pravednosti ako pobijediš u teškoj borbi ovog svijeta. Ufaš se onoliko koliko čezneš. Bojiš li se umrijeti i doći Isusu? Uzrok strahu je tvoja prevelika navezanost na ovaj život. Ne boj se jer tvoje ufanje ti govori.: „Kad bih hodao u smrtnoj sjeni, ne bih se bojao, jer bio bi kod mene Ti, Isuse moj, Spasitelju moj, ufanje moje!“ „Isus je naš najveći dobročinitelj, naša utjeha, naša radost, naše pouzdanje, naša jedina nada, naš savršen spas.“ (Josip Stadler)
Moli za sveto ufanje i vruću želju što prije doći u sveto Nebo. Amen.
Pripremila: s. M. Darija Filipančić
Prema knjižici: Antun Bonaventura Jeglić: Služavka Malog Isusa u školi betlehemske štalice - Razmatranja o Malenom Isusu
