„Herod vidjevši, da su ga mudraci izigrali, razljuti se veoma pošalje i zapovijedi u Betlehemu i u okolici ubiti sve dječake od dvije godine i manje prema vremenu, kao što je od mudraca ispitao.“ (Mt 2, 16)
Prva točka
Pomisli kako je pogibeljno ako se čovjek strastima svojim prepušta. Želeći biti siguran da neće izgubiti svoju krunu, dade Herod ubiti mnoštvo malene dječice s ciljem da ukloni jedno dijete - Isusa. Ima li veće okrutnosti? Eto ploda neuredne strasti, koja ne pozna granica, ako se ne uništi odmah u klici. Ovu istinu trebaš zrelo razmotriti; pomoći će ti, da odvažnije obuzdavaš svoje strasti. Zar ne vidiš da su te zavele na mnoge, možda i na smrtne grijehe? Zavest će te opet ako ih neprestano i ciljano ne suzbijaš. Strast naime potamnjuje razum, poništava razboritost i potiče volju na najgora djela.
O nesretni Herode, što radiš? Hoćeš da oduzmeš život Onomu, koji je samo s toga došao na svijet, da mu dadne život? On ti neće oteti kraljevstva zemaljskog. Zar ne vidiš kako darežljivo nudi kraljevstvo nebesko? O zasljepljenosti strastvenih ljudi, koji se ne stide radi prolaznog dobra Isusa smrtno vrijeđati!
Kad pogledam koliko sam griješio osjećam gnjev prema samom sebi. Koliko sam puta pristao na smrtnu osudu protiv Isusu! Toliko puta koliko sam puta smrtno sagriješio, da zadovoljim svoju želju za nasladama, čašću, osvetom, dobitkom, osjetilima.
O slatki Isuse, eto me pred Tobom na koljenima, prosim Te, oprosti mi sve grijehe moga života! I ja sam Te, kao i Herod, osudio iz straha da ću izgubiti, ne kraljevstvo, već svoje obične neznatne užitke ili udobnost svakodnevice.
Odlučujem da neću nikada više raditi prema strastima, makar mi se stvar dobra činila, jer strasti čovjeka zasljepljuju, da vidi naopako. Razum, i to Bogu podložan razum neka me u životu upravlja. Klanjanja vrijedni Isuse, daj mi ovu milost!
Druga točka
Promisli kolika je bila čast za nevinu djecu što su mogla za Isusa umrijeti prij nego li su ga bilo kako mogli upoznati! Svijet cijeni kada se žrtvuje život radi višeg cilja - domovine, naroda, ljubavi. Gle, kolika je dakle slava nevine dječice, što život svoj daju za Kralja svih kraljeva i što Njegovu veličinu pripovijedaju ne riječima, nego krvlju svojom! Gle, kolika sreća po njih, što su se preselili u bolji život još prije, nego li su mogli okusiti nevolje i tuge ovoga života! Ovu sreću i ovu slavu možeš i ti zadobiti, ako neprestano sebi umireš i ako uzvišenost Gospodara svoga više obuzdavanjem neurednih strasti pripovijedaš nego li ispraznim riječima.
Nevina djeco, zauvijek uživajte slavu, koju ste smrću svojom za Isusa zaslužili. Čestitam vam radi sreće i blaženosti, što je sada uživate. Zato što ste za Isusa život svoj dali, sigurno vam ne će odbiti molbe koju vam upravljam da bih za cijelog života svoga sam sebi umirao i napokon zemaljsko ovo putovanje sretnom smrću završio.
Kako je mišljenje moje još daleko iza mišljenja svetih osoba! Bila bi za mene velika čast, kad bih mogao za Isu umrijeti, ali eto ja se premišljam pri najmanjoj mogućnosti žrtve. Oh, nijednoj strasti ne ću da umrem, ništa ne ću da si ustegnem, ni jedne nepovoljne riječi ne ću da podnesem; da, samo to bi mi drago bilo, da mogu sebi i strastima svojim živjeti.
Trebam započeti nastojati oko toga da umirem na duhovan način - ozbiljno suzbijajući svoje strasti.
U ovoj tragediji nad nevinom dječicom pokazuje Bog najveće svoje gospodstvo nad stvorovima, jer prema volji život poklanja, prema volji ga opet uzima; nitko ne može da se pravednim Njegovim nakanama opre. Ovu smrt dopušta na spas roditelja, kojima daje prigodu, da si strpljenjem svojim mogu velike zasluge za nebo steći, osim toga, daje im čast što su roditelji mučenika. Također Crkvi je časno, što ima u broju mučenika mnogo nevine djece, koja su pakao pobijedila. Mi pak možemo odatle razabrati, da može čovjek u svako doba biti svet i da u svako doba može, i treba težiti, da u svetosti napreduje, makar i krv svoju za to proliti morao. Bog naime nikada pomoći i milosti svoje ne uskraćuje, nego je i najslabijim podjeljuje obilato, osobito svojim odabranim mučenicima.
Prikazanje Već je krajnje vrijeme, da se Tebi, Bože moj, prikažem i da se svim nakanama podložim se Tvom svetom pogledu na mene. Više puta sam tako odlučio, ali eto, kad je ustrebalo prema odluci da radim pao sam i nisam ostao vjeran. Ali eto sada na učinjene pogrješke mrzim; predajem Ti se posve i čvrsto odlučujem, da ću vjeran ostati. Za ovu Te milost usrdno molim.
Nevinost male dječice je Bogu tako draga bila, da ih je za mučenike odabrao. Nevinost je dakle dragocjena. Imam li ja ovo blago? O vidim, da imam toliko grijeha i toliko nedostataka, da doista ne zaslužujem nikakvu milost od Boga.
Gledajući divnu Tvoju providnost vidim, kako valja da se upravo Tvojoj providnosti posve podložim. Sve, štogod se zbilo možeš okrenuti na našu najveću korist, kao što i to razabirem, kad motrim nevinu dječicu, kojoj je progonstvo Herodovo za vječni spas toliko korisno bilo.
Odlučujem, da ću nevinost voljeti i njoj težiti, budući je Bogu toliko draga. Sve ću izbjegavati, čim bi ju povrijedio; izbjegavat ću i najmanje pogrješke.
Slavna nevina djeco, vas molim da mi pomognete, jer mnogo možete kod Isusa, za koga ste krv svoju prolili. Isprosite milost, da vas nasljedujem. Želim da bude i život moj nevin kao što je bio vaš, želim, plemenitim srcem za Isusa trpjeti riječima, djelima i krvlju svojom posvjedočiti Njegovu čast, Njegovu uzvišenost i istinitost svetog evanđelja. Amen.
pripremila s. M. Josipa Katanec – Makaj, novakinja
Prema knjižici: Antun Bonaventura Jeglić: Služavka Malog Isusa u školi betlehemske štalice - Razmatranja o Malenom Isusu
