U prvom koraku današnjeg razmatranja zastani na razmatranju okolnosti Isusova rođenja u Betlehemu.

U punini vremena odasla Bog Sina svojega (Gal 4,4-5). On nije gledao na prilike i neprilike, već se cijelim bićem želio objaviti svijetu. Ostavio je sigurnost majčina krila, gdje je unatoč poteškoćama ipak radosno kao na najsvetijem mjestu na svijetu boravio. Promisli, pobožna dušo; to se dogodilo u štalici, gdje se je u zimskoj studeni među životinjama rodio kao da je zadnje, posve zaboravljeno, od svih ostavljeno dijete. Promisli kako je podnosio veliku oskudicu da nije imao ni ono što Mu je najpotrebnije. Niotkud nije bilo olakšica. On je za svu ovu bijedu dobro znao. Sve ove okolnosti bile su za Nj vrlo nepovoljne jer je i u štalici bio vrijedan da Mu se iskazuje ona proslava koja Mu se sada iskazuje u nebu.

U svojoj duši u odjeku prvog koraka razmatranja osluhni svoje nutarnje pokrete duše.

Čudiš li se toj Isusovoj neizmjernoj ljubavi dok Ga motriš u tom zapuštenom, siromašnom Djetetu? Klanjaš li se Isusu s najdubljim poklonom svojega srca? Priznaješ li Ga svojim Gospodarom, Spasiteljem i Bogom? Prikazuješ li Mu sva čuvstva svoje duše želeći imati ona čuvstva koja dolikuju Njegovoj svemoći premda ju je sakrio u djetinju nemoć?

Gledajući kako Isus leži u tvrdim jaslicama, na vrlo prezrenom mjestu, ispituj se koliko težiš za udobnostima života. On nema ništa, i zato promisli o tome kako podnosiš one okolnosti života kad ti nešto uzmanjka. Isus nije imao nikakve utjehe; koliko žudiš da se sav svijet bavi tobom?

Isuse, kako da ti se približim, kad mi srce posve drugačije misli nego li misliš Ti?

U drugom koraku današnjeg razmatranja zastani na samom događaju Isusova rođenja.

Promisli, Bogu odana dušo, kako se Djevica Marija, poučena Božjim nadahnućem, u kut štalice povukla da tamo moli. Dok moli usred tamne noći, zadubljena u visoko motrenje, sva puna vruće ljubavi i najveće žudnje da već jednom Sina svoga vidi, rodi Isusa u neizrecivoj radosti, bez ikakve boli i da joj djevičanstvo nikako nije bilo ozlijeđeno. Došao je Spasitelj iz svete Njezine utrobe, kao što proizlazi sunce iz rasvijetljenog oblaka. Na taj način daje Marija svijetu Sina svog kao zalog svoje ljubavi. Radost ju prožima ne samo zato što sama može iskazati ljubav Spasitelju držeći Ga u svom krilu, nego i zato što Ga može nama dati.

U svojoj duši u odjeku drugog koraka razmatranja probudi istinsku zahvalnost. Toliku zahvalu duguješ vječnome Oče, što nam je jedinorođenog Sina svoga poslao. Toliku zahvalnost duguješ Spasitelju koji nam se u prevelikoj dobroti darovao. Toliku zahvalnost duguješ Duhu Svetom koji je početnik ovog djela  - djela ljubavi!

Neka te zauvijek slavi nebo i zemlja! Tisuću puta zahvaljujem i tebi, Presveta Djevice koja si ga u utrobi svojoj začela! Slava tebi, slavni sveti Josipe koji si brigom svojom Isusa i Mariju tješio.

U trećem koraku današnjeg razmatranja promatraj nježnu ljubav Marije prema novorođenom Djetetu.

Promisli, Bogu odana dušo, kako se  Presveta Djevica odnosila prema novorođenom Isusu s kakvim žarom je Srce njezino plamtjelo, kad je prvi put uživala sreću da Ga može novorođenog Isusa grliti, milovati i klanjati Mu se. Možeš li pojmiti radost što ju je osjećala Njezina duša kad je nebesko ovo Dijete gledala? Koliko je uživala utjehu kad Ga je na krilo svoje uzela, na srce svoje pritisnula? Htjela Mu je biti najpokornijom, posvećivala Mu je sve svoje radnje, patnje i brige, poslušnost svoju i život svoj misleći neprestano na naše spasenje.

U svojoj duši u odjeku trećeg koraka razmatranja osluhni svoje nutarnje pokrete.

Promišljajući o okolnostima Isusova rođenja, odluči da  više nikad nećeš biti nestrpljiv u podnošenju svakidašnjih nevolja. Neka Marijina radost bude i tvojom radošću. Ne željeti više uživati u taštim ugodama, ispraznostima i površnim odnosima, već se raduj u zajedništvu s Marijom i Josipom.

Dozvoli, Presveta Djevice da danas u tvoja čuvstva zaronim i da se jedino radi Isusa radujem. Kako da te ne ljubim, Spasitelju moj koji si toliko dobar! Prikazujem Ti svoje srce, darujem Ti sve svoje želje. Želim živjeti samo iz ljubavi prema Tebi.

Sa Slugom Božjim Josipom Stadlerom želim danas reći:

Gledam drago Djetešce gdje plače u jaslama, slabo je, tužno, siromašno, nevoljno; a
srce mi kaže da je to Djetešce moj Bog, koji zato postade Djetetom da ga se ne plašim,
već da mu upravo trčim i da ga ljubim svim srcem, svom dušom.

Molitva za kraj:

O, klanjanja vrijedi Isuse, koji si došao na svijet, da sve ljude spasiš, klanjam Ti se i prikazujem Ti srce svoje moleći da se udostojiš u duši mojoj duhovnim se načinom roditi. Kao što si se Ti za mene rodio, daj se i ja životom Tebi sličnim preporodim, ništa drugo ne ljubim osim Tebe i samo Tebi nepokolebljivom vjernošću služim. Amen.

pripremila s. Emanuela Pečnik, SMI

Prema knjižici: Antun Bonaventura Jeglić: Služavka Malog Isusa u školi betlehemske štalice - Razmatranja o Malenom Isusu