Pred nama je danas još jedan veliki mesijanski tekst iz Knjige proroka Izaije, to jest jedan od onih tekstova koji se u kršćanskoj predaji čitaju kao navještaj dolaska Isusa Krista. Na početku jedanaestog poglavlja Izaijine knjige čitamo: „Isklijat će mladica iz panja Jišajeva, izdanak će izbit' iz njegova korijena“ (Iz 11,1). Već u svjedočanstvu o svome pozivu, u šestom poglavlju svoje Knjige, Izaija govori o svetom sjemenu koje će izići iz posječena panja (6,13), a sada o mladici iz panja Jišajeva. Jišaj je bio Davidov otac, pa je jasno da prorok govori o nekome tko će se roditi u nizu Davidovih potomaka, a to znači da će biti kraljevskoga roda. Ipak, opisi koji su pridani ovom budućem kralju kao da se odvajaju od slike ijednoga od prethodnih kraljeva, kao da opisuju idealnoga kralja kakav do tada nije vladao u Jeruzalemu.

Za njega je rečeno: „Na njemu će duh Gospodnji počivat', duh mudrosti i umnosti, duh savjeta i jakosti, duh znanja i straha Gospodnjeg. Prodahnut će ga strah Gospodnji: neće suditi po viđenju, presuđivati po čuvenju, već po pravdi će sudit' ubogima i sud prav izricat' bijednima na zemlji. Šibom riječi svoje ošinut će silnika, a dahom iz usta ubit' bezbožnika. On će pravdom opasati bedra, a vjernošću bokove“ (11,2-5).

Na ovaj tekst i sliku idealnoga kralja iz Davidova roda podsjeća i tekst proroka Miheja: „A ti, Betleheme Efrato, najmanji među kneževstvima Judinim, iz tebe će mi izaći onaj koji će vladat Izraelom… On će se uspraviti, na pašu izvodit' svoje stado silom Gospodnjom, veličanstvom imena Boga svojega“ (Mih 5,1.3). Kasnije će i prorok Jeremija napisati: „Podići ću Davidu izdanak pravedni. On će vladati kao kralj i biti mudar i činit će pravo i pravicu u zemlji. U njegove će dane Judeja biti spašena i Izrael će živjeti spokojno“ (Jr 23,5-6). Slično nalazimo i kod proroka Zaharije: „Evo, ja ću dovesti Izdanak, Slugu svojega, i uklonit ću opačinu ove zemlje u jedan dan“ (Zah 3,8), i dalje: „Evo čovjeka komu je ime Izdanak; ispod njega će proklijati i on će sazdati svetište Gospodnje“ (6,12).

Vidi se da tema Izdanka ostaje snažno prisutna u starozavjetnoj proročkoj književnosti, nakon što ju je Izaija uveo. Na Izaijinu Izdanku počivat će duh Gospodnji. Starozavjetni prorok nije još mislio na Duha Svetoga kao treću božansku osobu, nego na znak Božje prisutnosti i djelovanja u čovjeku, što toj osobi omogućava da izvrši svoje poslanje. Zato mu je potrebna i mudrost, i umnost, i savjet, i jakost, i znanje i strah Gospodnji, to jest strahopoštovanje.

Njegovo će djelovanje prije svega biti okrenuto prema siromasima i potrebitima. Njima će „po pravdi suditi“, a to znači da će za njih ostvariti pravdu. Dat će im ono što im nedostaje, pobrinuti se za njih. Silnici i bezbožnici bit će „ošinuti“, ali ne pravom šibom, nego „šibom riječi“ i udareni „dahom iz usta“. Riječ je ovdje spomenuta kao sredstvo obraćenja. Uostalom, kad kasnije Poslanica Efežanima govori o duhovnom boju, onda je jedino oružje koje je među svom opremom duhovnoga boja spomenuto – mač Duha, to jest Riječ Božja (usp. Ef 6,17). Ponovno je to kralj koji nije nasilan, nego želi izvesti bezbožnike na pravi put.

U nastavku Izaijina teksta kaže se: „Vuk će prebivati s janjetom, ris ležati s kozlićem, tele i lavić zajedno će pasti, a djetešce njih će vodit'. Krava i medvjedica zajedno će pasti, a mladunčad njihova skupa će ležati, lav će jesti slamu k'o govedo. Nad rupom gujinom igrat će se dojenče, sisanče će ruku zavlačit u leglo zmijinje“ (Iz 11,6-8). Sve ove slike govore o velikom pomirenju jer zajedno će prebivati predatori i njihov plijen, a čak se ni djeca neće trebati plašiti opasnih životinja. To je slika edenskoga vrta u kojem je, prije prvoga čovjekova grijeha, vladao početni mir među svima. Prorok Izaija kao da po djelovanju ovoga kralja-izdanka vidi povratak čovječanstva i svega svijeta u prvotni Božji naum, prelazak u stanje u kojem neće biti posljedica grijeha.

Zato Izaija i zaključuje: „Zlo se više neće činiti, neće se pustošiti na svoj svetoj gori mojoj: zemlja će se ispuniti spoznajom Gospodnjom kao što se vodom pune mora“ (11,9). Izraz „spoznaja Gospodnja“ označava blisku, intimnu vezu s Bogom, usporedivu s intimnošću bračne veze. Takva bliskost s Bogom obuzimat će sve i svi će njome biti obuhvaćeni. Upravo će to biti uzrok trajnoga mira, pomirenja i blaženstva. Sve to dogodit će se djelovanjem Izdanka, kralja iz doma Davidova, u kojemu mi kršćani prepoznajemo Isusa Krista.