U nastavku sedmoga poglavlja Knjige proroka Izaije nailazimo na izuzetno važan tekst u mesijanskim očekivanjima i u našem, kršćanskom tumačenju pojave Isusa Krista. Pritom valja voditi računa da prorok Izaija nije u svoje vrijeme mogao znati ništa o Isusu i da je on sve govorio iz svoje perspektive i sa svojim razumijevanjem povijesti i događaja, a Bog se koristio tim događajima i Izaijinim razumijevanjem da bi navijestio nešto mnogo veće od onoga što je Izaija mogao zamisliti ili čemu se mogao nadati.
Gospodin šalje proroka kralju Ahazu s nalogom da mu kaže: „Zaišti od Gospodina, Boga svoga, jedan znak za sebe iz dubine podzemlja ili gore iz visina“ (Iz 7,11), a Ahaz mu odgovara: „Ne, neću iskati i neću iskušavati Gospodina“ (7,12). Zanimljivo je kako prorok ovo Ahazovo odbijanje da iskušava Boga pokazuje kao negativnu, lošu odluku. Možda bismo pomislili da je Ahaz dobro odgovorio. Ta i sami znamo da nije dobro stalno očekivati od Boga neke znakove i čudesa i da bi se takva očekivanja mogla protumačiti i kao preuzetnost. Zašto je ovo Ahazovo odbijanje loše?
Prije svega zato što predstavlja neposlušnost Bogu. Ta sam mu Bog kaže: „Zaišti jedan znak od Gospodina.“ Osim toga, pogubnost Ahazova postupka postaje još jasnija ako se znaju povijesne okolnosti. On se okružio savjetnicima koji su ga savjetovali da u neposrednoj opasnosti za Jeruzalem koju su predstavljala susjedna kraljevstva u pomoć pozove Asirce, veliku silu toga doba. Bog je, međutim, znao da ta velika sila neće donijeti propast samo ovim okolnim zemljama, nego će ubrzo postati opasnost i za sam Jeruzalem i Judeju u doba Ahazova sina, Ezekije.
Da je Ahaz imao hrabrosti tražiti savjet od Boga, pokazao bi da je Bog njegov čvrsti oslonac, oslonio bi se na njega i našao sigurnost za sebe i za svoj narod. Nažalost, Ahaz je već bio donio odluku suprotnu Božjem naumu.
Zato se u nastavku Izaija obraća domu Davidovu, to jest Ahazu i pripadnicima kraljevske obitelji iz roda Davidova, i kaže: „Čujte, dome Davidov! Zar vam je malo dodijavati ljudima, pa i Bogu mom dodijavate! Zato, sâm će vam Gospodin dati znak: Evo, začet će djevica i roditi sina i nadjenut će mu ime Emanuel! Vrhnjem i medom on će se hraniti dok na nauči odbacivat' zlo i birati dobro“ (7,13-15).
Premda je Ahaz odbio tražiti znak od Boga, on mu ga odlučuje dati, a taj znak postat će sin koji će se roditi od, kako naš prijevod kaže, djevice. U hebrejskom izvorniku korištena je riječ koja označava mladu ženu, ne nužno djevicu, tako da Židovima koji su čitali ove riječi nije na pamet dolazilo djevičansko začeće. Nije na to mislio ni sâm Izaija. On je vjerojatno govorio o Ahazovoj ženi koja je imala roditi, pa prikazuje Ahazova sina, Ezekiju, kao Emanuela.
Ovo ime – Emanuel – zapravo je hebrejski izraz imanu el što znači 's nama Bog'. To rođenje sina u kraljevskoj obitelji za Izaiju predstavlja znak nade za budućnost, no ni ta nada nije lišena teškoća i opasnosti.
Dijete će se hraniti vrhnjem i medom dok ne nauči odbacivat' zlo i birati dobro, to jest dok ne odraste. Vrhnje i med predstavljaju hranu koju se moglo naći u opustošenoj zemlji. To je hrana za koju nije trebalo čekati da urodi obrađena zemlja koju u vrijeme rata nema tko obrađivati i koju je neprijatelj opustošio. Osim toga, upravo u takvim uvjetima oskudice, Emanuel će dobro naučiti birati između dobra i zla. Jasno je da prorok govori o asirskim osvajanjima i o opasnostima kroz koje će proći Judeja.
Tako rađanje nove nade i Božji znak za budućnost ostaje u sjeni nevolja i opasnosti.
Evanđelist Matej, kad govori o događajima koji su prethodili Isusovu rođenju, kaže da se sve to dogodilo „da se ispuni što Gospodin reče po proroku“, i donosi prorokove riječi: „Evo, Djevica će začeti i roditi sina i nadjenut će mu se ime Emanuel – što znači: S nama Bog!“ (Mt 1,22-23).
Evanđelist se služi grčkim prijevodom Staroga zavjeta koji je hebrejsku riječ koja označava 'mladu ženu' preveo riječju koja označava upravo 'djevicu'. Tako je grčki prijevod omogućio Mateju da starozavjetnom tekstu da novo značenje koje se onda naziva punijim smislom te u riječima proroka Izaije smijemo prepoznati navještaj rođenja mesije – Isusa Krista. No, kao što nam je poznato, ni ova nova, velika i sasvim posebna nada, neće biti lišena sjena teškoća, odbijanja, opasnosti i nevolja.
