AUTOR: Fra Ante Bekavac
Mariju se nazivamo Vrata Nebeska, jer je kroz nju Bog došao k nama. Uzeo naš ljudski život i postao u svemu sličan osim u grijehu. To da Mariju nazivamo Vrata Nebeska upućuje nas na istinu Božjeg utjelovljenja. Znamo da je grijeh poremetio odnos Stvorenja i Stvoritelja. Znamo da vrhunac Božjeg milosrđa i očitovanje ljubavi svoj najviši izraz nalazi u osobi Isusa Krista i da se pred njima nalazi čitava povijest čovječanstva. Pred Kristom proričući o Mariji, prorok Ezekiel kaže: “Ova će vrata biti zatvorena; neka se ne otvaraju i nitko neka ne ulazi na njih, jer ja, Jahve, Bog Izraelov, kroz njih prođoh – zato neka budu zatvorena. Samo knez, jer je knez, smije sjesti tu.” (Ez, 44, 1-3).
Marija je svojim da Bogu otvorila vrata vječnog života. Sv. Ivan Pavao II. u buli najave velikog jubileja 2000. godine koja nosi naslov Otajstvo utjelovljenja piše: „Svojim utjelovljenjem Isus iz Nazareta je istinska novost, jer on nadilazi svako iščekivanje čovječanstva. Utjelovljenje Sina Božjega i spasenje koje je on ostvario svojom smrću i uskrsnućem istinski su kriterij kojim možemo prosuđivati vremeniti stvarnost i svaki pothvat koji čovjekov život želi učiniti sve ljudskijim.“ (Incarnationis mysterium, 1)
Danas kad kažemo izraz nebo onda nam je jasno da ne mislimo na neko mjesto u svemiru, na neku zvijezdu ili nešto slično. Mi pod ovim mislimo na nešto više nego što je teže odrediti našim ograničenim ljudskim pojmovima. Izrazom nebo mi potvrđujemo da nas Bog koji je postao blizina u Isusu Kristu ne napušta ni u smrti niti nakon nje, već nam daruje život vječni, otvara nam vrata života vječnoga. To znači da za svakoga od nas ima mjesta u Bogu. Smrt prema tome nema zadnju riječ nad našim životom, nego ljubav i milosrđe. Stoga Marija i kaže anđelu neka mi bude po Tvojoj riječi. Ta riječ jest riječ života i ljubavi koja spašava čovjeka, riječ koja nam otvara vrata vječnosti koja nazivamo nebo. Stoga se naša nada temelju upravo na tom Božjem obećanju da će nas uzeti k sebi i da neće dopustiti da itko nas koje je Otac darovao Sinu propade već da imamo život vječni. To je istinska radost, mir koji se temelji na Božjem obećanju. A Bog kako nam to svjedoči Sveto pismo ispunja svoja obećanja. (usp. Marija u riječi Benedikta XVI., 56-57)
Kad Mariju zazivamo u molitvi Vrata Nebeska onda istovremeno molimo za ljubav koja pobjeđuje smrt i daruje nam vječnost, a tu ljubav zovemo nebom. U Bogu i Božjem srcu ima mjesta za svakoga od nas. Svi smo Bogu dragocjeni. On hoće da nas spasi, da dođemo do spoznanja Istine da nas je ljubio, i dao svoga Sina za nas. Ova istina o našem konačnom cilju i svrsi života treba ispunjati naše dane, da usmjeruje naše životne korake i odluke kako je to bilo u životu Marije, majke Gospodinove.
Sv. Pavao u poslanici Rimljanima kaže da ćemo se osloboditi robovanja pokvarenosti kako bi smo sudjelovali u slobodi i slavi djece Božje (usp. Rim 8, 21). Stoga smo pozvani da gradimo takav duhovni i moralni život, da se trudimo oko svojih odnosa kako bi po nama i našem životu nebo postalo bliže čovjeku. Marija nam pokazuje taj put ostvarenja Božjeg nauma za koji je čovjek stvoren. Stoga je smijemo zazivati Vrata Nebeska moli za nas!