Razmatranja na temelju lauretanskih litanija pratite u programu Radio Marije svakoga dana u 7:45 i 20:45.
AUTOR: Vlč. Bruno Diklić
“Kraljice na nebo uznesena, moli za nas!” To je naš današnji zaziv iz Lauretanskih litanija o kojem ćemo zajedno razmatrati u svjetlu Božje riječi, crkvenoga učiteljstva i pobožnosti katoličkog puka.
“Ako je Krist svojim svetima dao čitavo nebesko kraljevstvo i jednom riječju razbojniku otvorio raj, s koliko će više razloga to učiniti onoj koju je sam stvorio i od koje je uzeo tijelo.” (biskup Teotekno iz Liviade, 6. st.) Bog je, dakle, Blaženu Djevicu Mariju nakon ovozemaljskog života sebi pridružio u nebeskoj slavi. Ona, koja je na poseban način u Božjem promislu sačuvana od ljage istočnoga grijeha, isto je tako – gledajući cjelokupno otajstvo Kristova i Marijina života – na poseban način na završetku života očuvana od prolaznosti i truleži groba. Ako je raspadanje smrtnoga tijela uvijek znak vladavine grijeha i njegovih posljedica, onda nam postaje jasno da je Marija, koja je još za života bila oslobođena takve vladavine, i nakon smrti ostala sačuvana od dominantnog utjecaja grijeha. Papa Pio XII. reći će to na ovaj način u svojoj buli Munificentissimus Deus iz 1950. godine prilikom svečanog proglašenja dogme o Marijinom uznesenju na nebo dušom i tijelom: “Tako je, dakle, slavnu majku Isusa Krista, našega Boga i Otkupitelja, predvodnika života i besmrtnosti, on sam razbudio na život, zauvijek je tijelom povezao s neprolaznošću, on koji ju je probudio iz groba i uzeo k sebi onako kako je to samo njemu poznato.”
Marija, na nebo uznesena, prva je potpuno otkupljena od svih pripadnika ljudskoga roda. Njezino posvemašnje preobraženje poseban je, ali i za nas važan i uzoran slučaj, štoviše, uzoran za čitavo čovječanstvo koje još nije bez mrlje, koje još nije potpuno otkupljeno. Stoga je Marijino uznesenje na nebo nada i za nas. Ono nam objavljuje da je vječnost u Bogu konačni cilj našega života.
U našem narodu često se uz titul Kraljice na nebo uznesene spominje i onaj Velika Gospa. Mariju, zbog njezinih povlastica, nazivamo velikom. No, njezina istinska veličina krije se zapravo u njezinoj potpunoj predanosti Bogu i u poniznom služenju. Papa Franjo o istini Marijina uznesenja dušom i tijelom na nebo promišlja ovako: “Ljudsko oko uvijek traži veličinu i daje se zaslijepiti blještavilom. Bog, međutim, ne gleda vanjštinu, Bog gleda srce te je očaran poniznošću: Boga očarava poniznost srca. Gledajući na Mariju na nebo uznesenu, možemo reći da je poniznost put koji vodi u nebo. Riječ poniznost dolazi od latinske riječi humus, što znači zemlja. Zvuči paradoksalno ali da bismo se uspeli visoko, na nebo, moramo ostati nisko, kao zemlja! Isus nas tome uči: „koji se ponizuje, bit će uzvišen“ (Lk 14, 11). Bog nas ne uzdiže zbog naših talenata, zbog bogatstava, zbog sposobnosti, već zbog poniznosti.” Molimo dragu Gospu, koja kraljuje u nebeskoj slavi zajedno sa svojim Sinom, da nas neprestano zagovara na putu prema vječnosti. Imamo pred Bogom veliku zagovornicu za dobivanje milosti! Zaista Veliku!
Svemogući vjekovječni Bože! Ti si bezgrešnu Djevicu Mariju, Majku svoga Sina, tijelom i dušom uznio u nebesa. Podaj nam, molimo, da uvijek težimo za onim što je gore te budemo sudionici njezine slave. Po Kristu Gospodinu našemu. Amen. (Zborna molitva danje mise Uznesenja BDM)
